Na susretu katoličkih obitelji u Aljmašu okupilo se oko 4.000 vjernika, poslana snažna poruka o inkluziji
Božja riječ upozorava da se svako ljudsko društvo i zakonodavstvo bez evanđeoskih principa i bez Boga prije ili kasnije počinje okretati protiv čovjeka, jer takvo društvo iznutra biva razarano egoizmom i zavišću, poručio je Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u nedjelju iz svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu gdje je održano središnje misno slavlje 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U zajedništvu sa svećenicima i hrvatskim biskupima mons Hranić je ocijenio da se takav mentalitet često susreće i u našem hrvatskom društvu, unatoč činjenici da se velika većina građana izjašnjava kršćanima ili pripadnicima drugih vjerskih zajednica, koje imaju slična uvjerenja kad su u pitanju ljudski život i odnos prema slabijima.
- S takvom "ljudskom logikom", bez evanđeoskog svjetla, često se susreću majke koje pod srcem nose dijete s mogućim poteškoćama u razvoju te im se, u duhu naše sebične "ljudske logike", u pravilu savjetuje prekid trudnoće, rekao je Hranić dodajući da takva "ne-ljudska logika" vodi u kulturu smrti i odbacivanja, u kojoj nema mjesta za dijete koje će trebati terapije, liječenje, asistenta u nastavi, solidarnost i pomoć u kući ili na drugi način, jer se smatra da će ono biti preveliko opterećenje za zdravstveni i socijalni sustav.
Ističe također da osim na osobe s invaliditetom, ovdje misli i na stare i nemoćne, na one u terminalnoj etapi života i na osobe s neizlječivim bolestima, te neki rješenje vide, između ostaloga, i u ozakonjenju eutanazije, jer takve su osobe "teret društva".
Ocijenio je da Hrvatska posljednjih godina ipak učinila važne korake u porastu osjetljivosti za socijalno ugrožene i ranjive skupine te za osobe s invaliditetom.
- Uveden je inkluzivni dodatak, zakonski je uređena osobna asistencija i uloga pomoćnika u nastavi, donesene su različite mjere profesionalne rehabilitacije te potpore uključivanju djece s teškoćama u odgojni i obrazovni sustav, donesene su i određene mjere koje potiču zapošljavanje te druga prava u prilog osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, bojašnjava Hranić napominjući da je porasla i društvena osjetljivost za potrebe tih osoba, svijest o važnosti palijativne skrbi i raznih mjera socijalne podrške i zaštite i njihovim obiteljima.
Smatra međutim da još uvijek ostaje dosta prostora i za poboljšanje skrbi te podrške osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, jer između zakonskih prava i stvarnoga života još uvijek postoje značajne razlike.
- Osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji te udruge koje ih okupljaju svjedoče nam o potrebi ubrzavanja vještačenja i postupaka stjecanja određenih prava kao i o potrebi povećanja dostupnosti osobnih asistenata, uklanjanja arhitektonskih i komunikacijskih prepreka i u našim crkvama i pastoralnim prostorima, omogućavanja kvalitetnijeg uključivanja u redoviti odgojni i obrazovni sustav, dodatnog povećanja mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te razvoja usluga koje svakoj osobi, umjesto izolacije, omogućuju život u zajednici. Osjeća se i potreba za većim brojem timova za kućne posjete koji pomažu roditeljima u njihovoj skrbi za vlastitu djecu s invaliditetom; većeg broja specijaliziranih ustanova za ranu dijagnostiku i rehabilitaciju; poludnevnih i dnevnih boravak kako bi se rasteretilo roditelje u njihovoj dragocjenoj i požrtvovnoj danonoćnoj skrbi te palijativnih centara u vidu daljnjeg unaprjeđenja zdravstvene i socijalne skrbi, poručuje Hranić.
Naglasio je da postoji nešto što nijedan zakon ne može učiniti umjesto nas, što se ne može riješiti zakonom ni državnim proračunom, a to je naš odnos prema bližnjima, prema svakoj ljudskoj osobi.
- Zakon može propisati pravo, ali ne i ljubav. Država može izgraditi pristupne rampe i ukloniti barijere, ali nitko izvana ne može ukloniti prepreke koje mi ljudi podižemo u vlastitim srcima i odnosima. Istinski uključivo društvo postat ćemo tek onda kad prestanemo govoriti samo o tome što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom te kad se počnemo pitati što možemo učiniti zajedno s njima. Mjera ljudskosti u jednom društvu mjeri se po odnosu prema najranjivijima, kako nas je na to podsjećao blagopokojni papa Franjo, ističući da briga za osobe s posebnim potrebama određuje "stupanj civiliziranosti jednoga naroda", zaključio je Hranić.
Geslo ovogodišnjeg 5. susreta je "U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!" a nadbiskup Hranić je poručio kako želi da te riječi apostola Pavla, istinski ohrabre i osnaže i Crkvu i društvo.
Obratio se i osobama s invaliditetom riječima da ih je iskustvo vlastitih granica oslobodilo oholosti, naučilo poniznosti te zahvalnosti i za malo.
- Rese vas dobrota i čistoća srca, iskrenost, radost, plemenitost, nesebična ljubav, dobrota i solidarnost. Svi mi uz vas postajemo bolji, autentičniji i plemenitiji ljudi i rastemo u čovječnosti te nikad ne možemo mi pružiti vama, koliko vi pružate nama, kazao je Hranić istaknuvši da je prava inkluzija daleko više od pukog uklanjanja vanjskih barijera i pružanja novčane pomoći, jer nitko od nas pred Bogom nije zbroj svojih sposobnosti ili nedostataka, nego smo svi osobe koje Bog neizmjerno ljubi.
U središnjem misnom slavlju sudjelovalo je oko 4.000 vjernika iz cijele Hrvatske i inozemstva te mons. Leopold Girelli, apostolski nuncij u Hrvatskoj te oci nadbiskupi i biskupi, mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Mate Uzinić, nadbiskup metropolit riječki, mons. Zdenko Križić, nadbiskup metropolit splitsko‑makarski mons. Milan Zgrablić, nadbiskup zadarski, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko‑križevački, mons. Ivica Petanjak, biskup krčki, mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Bože Radoš, biskup varaždinski, mons. Ivan Štironja, biskup porečko-pulski, mons. Ranko Vidović, biskup hvarski, mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski, mons. Roko Glasnović, biskup dubrovački, mons. Željko Majić, biskup banjolučki, mons. Mirko Štefković, biskup zranjaninski, mons. Ivo Martinović, biskup požeški, mons. Marko Medo, biskup gospićko-senjski, mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, mons. Marko Kovač, zagrebački pomoćni biskup, mons. Marin Barišić, nadbiskup emeritus splitko-makarski, mons. Antun Škvorčević, biskup emeritus požeški, mons. Ilija Janjić, biskup emeritus kotorski, mons. Đuro Gašparović, biskup emeritus srijemski.
