Mjesto za odmor i okupljanje vjernika: Dobru vodu u Cerni pohode mnogi vjerujući u izlječenje
Postoji i pisani trag o ljekovitom izvoru, posebice za kožne bolesti i oči
CERNA
Cerna, smještena na pola puta između Županje i Vinkovaca, uz obale Biđa, Bosuta, Bitulje, Berave i Krajc-kanala, po mnogima je jedno od najljepših sela u Hrvatskoj, a zbog prekrasnih vodotoka i prepoznatljivih mostova ponosno nosi epitet slavonske male Venecije. Dodatan će štih pitoresknoj vizuri naselja dati i šetnica na Dobroj vodi.
Kapelica uz bunar
Općinski je načelnik Josip Štorek s Hrvatskim vodama potpisao ugovor o pravu građenja na javnom vodnom dobru. Projektom je predviđena izgradnja približno 164 metra potpuno novog i uređenog nogostupa, širine 2,5 metara, koji će povezati prostor Dobre vode s Ulicom Josipa Kozarca. Uz trasu će biti uređeni podesti za odmor s klupama i koševima, osiguran pristup osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, riješena odvodnja oborinskih voda te uređene zelene površine.
"Želimo da Dobra voda bude prostor na koji ćemo svi biti ponosni - mjesto za šetnju, odmor, druženje i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena", poručuje Štorek.
Dobra voda u Cerni desetljećima je mjesto okupljanja brojnih vjernika u vrijeme marijanskih blagdana. Gornji je tok Bosuta, od groblja do Dobre vode, bogat izvorima vode. Na jednom je od njih, istočno od mjesnog groblja, 1931. sagrađena kapelica u čast Majci Božjoj. Te se godine slavila 1500. godišnjica Efeškog sabora, koji je proglasio Blaženu Djevicu Mariju Bogorodicom. Za proslava Velike i Male Gospe brojni hodočasnici pohode izvor i kapelicu, uz koje se vežu usmene predaje, zavjeti i svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima, uslišenim molitvama i neobjašnjivim događajima.
Mještanka Veronika Tomljenović već više od 40 godina vrijedno prikuplja i zapisuje sva saznanja do kojih je došla o Cerni i nepresušan je izvor informacija, a zanimljiva su i svjedočanstva vezana uz Dobru vodu. Pisani trag o ljekovitom izvoru postoji stotinu godina. Osobito se spominju ozdravljenja od kožnih bolesti i bolesti očiju. Kapelicu je za župnika Stjepana Dragaševića sagradio Marko Kulić, koji je i sam ozdravio od izvorske vode. U znak zahvalnosti za ozdravljenje svoje djece Kornelije i Slavka zavjetno je zvono 1933. darovala Anka Meteš. Brigom župnika Josipa Plavšića, a darom Antuna i France Jemrić, kapelica je 1988. obnovljena i uređeno je izvorište. Prošle su godine kapelicu obnovili članovi obitelji Katić, rođeni u Cerni, a danas žive u Clevelandu, u SAD-u.
Priča o ukazanju
U vrijeme župnika Plavšića tradicija je bila da se 8. rujna, na Malu Gospu, vjernici okupljaju posebno u svakoj ulici i idu u procesiji do svetišta. Posljednjih godina procesije kreću iz susjednih sela Andrijaševaca i Šiškovaca. Govoreći o ukazanju na Dobroj vodi, Eva Jemrić, rođena Bilić, Veroniki je ispričala da je jedna mještanka na mjestu gdje se sada nalazi kapelica čuvala ovce. Naoblačilo se, jaka kiša je padala, počelo je snažno grmjeti i sijevati. I tada je, u neposrednoj blizini, ugledala Gospu obavijenu svjetlom, a priča se o tome proširila selom. Komentar Eve Jemrić bio je da je najvjerojatnije u blizini stada ovaca puknuo grom, a svjetlo koje je bljesnulo, uz šok koji je doživjela čobanica, pretvorio se u ukazanje. Tada su počela hodočašća na Dobru vodu. Dolazili su bolesni ljudi, u molitvi i vodi koja ondje izvore, a i danas se smatra ljekovitom, tražili su utjehu i izlječenje. Ljetopis Župe Cerna navodi da je na Dobru vodu dolazilo mnogo naroda iz Bosne.
Mještanka Eva Jemrić prisjetila se i brojnih štaka invalidnih osoba koje su nakon ozdravljenja ostavljene s desne strane ulaza u crkvu svetog Mihaela Arkanđela u Cerni, a župnik ih je uklonio.
