Marijansko svetište Gospe na Vodici u Ilači pokraj Tovarnika, u Srijemu, često nazivano srijemska Gospa Lurdska, nastalo je 1865. nakon što je mještanin Petar Lazanin na tom mjestu, dok je napasao blago, opazio vlažno tlo i čudesni izvor vode. Sljedeće je noći Đuka Ambrušević u snu vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka s okolnih pašnjaka.

Štovanje je odobrio biskup Josip Juraj Strossmayer. Izvor je ograđen, a počeli su pristizati i prvi hodočasnici, među kojima i bolesnici koji su se, kažu, tu izliječili. Mjesto je prozvano Gospina vodica. Bio je to prvi izvor u svijetu koji je provrio nakon Lurda, a do danas nije presušio.

Prve godine broj hodočasnika dosegnuo je deset tisuća. Svi ti događaji bili su povod da biskupski ordinarijat u Đakovu provede istragu o zbivanjima u Ilači. U samom početku nisu nađeni sigurni dokazi o ukazanjima i ozdravljenjima. Poslije se javljaju svjedoci koji su ukazanja posvjedočili pod zakletvom, a posebice iločki gvardijan fra Petar Smoljanović. Nakon što je pobožnost odobrena, sagrađen je mali bunar s vodom za bolesnike.

Godine 1878. podignuta je na stražnjem dijelu svetišta manja kuća koja je podijeljena na dva dijela. U lijevoj polovini nalazila se prostrana soba koja je služila kao konačište za hodočasnike, a u desnom dijelu napravljene su tri kupke za one bolesnike koji su nalazili lijek u vodi iz Gospina izvora. Prostor je ograđen 1890. godine, uz samu ogradu ugrađene su postaje križnog puta i tako je nastalo svetište Gospe na Vodici.

Bogoslužja u Ilači već su započela, a bdjenje je 14. kolovoza. Na Veliku Gospu misna su slavlja u 7, 9, 10.30, 17 i 19 sati, u 20.30 je grkokatolička liturgija, a između misa su ispovijedi i prilika za prigodnu marijansku pobožnost.

Na blagdan Velike Gospe hodočasti se i u svetište Drage Gospe Ilačke. Općina Stari Jankovci odlučila je svim hodočasnicima koji prolaze kroz njihovo naselje do svetišta dijeliti besplatno hranu i piće.