35 godina od ubojstva policajaca i početka otvorene agresije na Baranju: "Neka sjećanja blijede, ali neka naviru"
Ni 35 godina nakon počinjenog zločina ubojice Marijana Kuzmana i Zorana Sinanovića nisu privedeni pravdi
BELI MANASTIR
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen-obilježja svim poginulim i preminulim hrvatskim policajcima IV. PP-a Beli Manastir i PGP-a Beli Manastir te svetom misom u župnoj crkvi svetog Martina obilježena je 35. godišnjica mučkog ubojstva dvojice hrvatskih policajaca, Marijana Kuzmana i Zorana Sinanovića, te 35. godišnjica stvaranja hrvatske policije u Baranji.
Kuzman i Sinanović prve su baranjske žrtve Domovinskog rata, a njihova je pogibija označila početak otvorene agresije domaćih četnika, rezervista i jugovojske koja je završila progonom približno 25 tisuća Baranjaca. Ranjen je tada bio Darko Maltar, a kada su im u pomoć poslani pripadnici Specijalnih jedinica policije iz Osijeka, kojima je postavljena zasjeda između Uglješa i Čeminca, ranjeni su bili još Mirko Pongrac i Josip Županić. Život je u toj akciji izgubio Vidoja Marić. Tijekom Domovinskog rata kroz PP Beli Manastir prošlo je više od 600 branitelja. Djelatnici Policijske postaje aktivno su sudjelovali u obrani i očuvanju teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, braneći sjevernu stranu grada Osijeka. Također, u suradnji s Hrvatskom vojskom sudjelovali su u prvoj većoj akciji na području današnje Osječko-baranjske županije - Đavolja greda, koja je provedena na području Kopačkog rita. U izvršenju službenog zadatka u obrani teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti RH život je izgubilo šest policajaca, a 78 ih je ranjeno.
Obilježavanju je, među ostalima, nazočan bio i Anto Prgomet, ratni zapovjednik IV. PP-a Beli Manastir, koji je podsjetio na kolovoz 1991. Kako je istaknuo, u ono je vrijeme u Baranji bilo više tenkova novosadskog korpusa nego što je bilo policajaca s poprilično skromnim naoružanjem.
- Neka sjećanja blijede, ali neka naviru. Nakon Borova Sela i Dalja, u Baranji je počelo s masovnim postavljanjem barikada, napad na policijsku postaju, pucanje po civilnim autobusima iz zasjede i slično. Bilo je to ludo vrijeme gdje se iz sata u sat mijenjala situacija. Budući da je protiv 60 tenkova jugovojske u PP-u Beli Manastir bilo samo 27 policajaca, izmjestili smo se prema Osijeku, u Podravlje i Tvrđavicu, gdje smo držali sjevernu liniju obrane grada Osijeka - sjeća se Prgomet. Dodaje kako su bili jedina postaja temeljne policije koja se nalazila u rovu te kako su vjerovali u povratak i silno ga željeli. Govoreći o pokojnima Sinanoviću i Kuzmanu, naglasio je kako su to bili temeljni (prometni) policajci, koji nisu bili obučavani za rat. Njihovi ubojice još uvijek nisu procesuirani, što je potvrdio Ivica Tkalec, aktualni načelnik PP-a Beli Manastir.
- Prisjećamo se stradavanja naših kolega, a sjećanja nas ispunjavaju ponosom. Nažalost, počinitelji tog tragičnog događaja još uvijek nisu procesuirani zbog procesnih razloga, jer je ciljeli slučaj okvalificiran kao ratni sukob - istaknuo je Tkalec, dodajući kako PP Beli Manastir i nadalje provodi radnje s ciljem utvrđivanja počinitelja ostalih ratnih zločina na području Baranje.
Izaslanica premijera RH i županica osječko-baranjska Nataša Tramišak naglasila je kako je hrvatska policija u Belom Manastiru, kao i diljem Hrvatske, dala velik doprinos u Domovinskom ratu i očuvanju hrvatskog teritorijalnog integriteta.
- Dugujemo im veliku zahvalnost. Na nama je velika dužnost čuvati i promovirati istinu o Domovinskom ratu i ne dopustiti da tadašnji događaji padnu u zaborav. Nakon ovih događaja1991. godine Baranju je napustilo više od 25.000 ljudi pa ujedno obilježavamo i datum njihova povratka u svoje domove - rekla je županica Tramišak, podvlačeći kako su ti datumi iznimno važni za Baranju, Osječko-baranjsku županiju i cijelu Hrvatsku.
