VINKOVCI

Vinkovački remenar Velimir Pavlović nadaleko je poznat majstor svog zanata, a oprema koju izrađuje za konje nerijetko završi i izvan Hrvatske.

- 1971. godine s radom je počela radionica u Županji. Tu je otac imao radnju do 1988. godine, a onda smo se preselili u Vinkovce. Kao mali sam u Županji počeo odlaziti u radionicu i zanimati se za posao koji je moj otac radio. Kako je vrijeme odmicalo, jačala je želja da jednog dana krenem očevim stopama i, evo, već 40 godina radim. Danas naša radionica i prodajni prostor funkcioniraju kao domaća radinost u sklopu obiteljske kuće na Slaviji, u Bračkoj 5, a kupci nas nalaze i preko interneta, imamo web-stranicu, kontaktiraju nas telefonom. Vrlo nas često nalaze i po usmenoj preporuci kupaca koji su zadovoljni našim proizvodima. Mnogi remenari rade kožnu galanteriju, međutim, mi smo se u obitelji fokusirali na opremu za konje i nešto manje remene za hlače, ogrlice za pse i remenje za glazbene instrumente - pojašnjava Velimir Pavlović, posljednji vinkovački izrađivač ormi. Dodaje kako je bilo i teških trenutaka, ali nikada nije zažalio što je nastavio obiteljski posao jer ga radi iz ljubavi.

Velimir koristi prirodnu goveđu kožu nabavljenu u Italiji - prisiljen je na to jer, kako kaže, u Hrvatskoj nema više gdje kupiti kožu.

- Italija ima prvoklasnu kožu i nije ju problem nabaviti. Mnogi se čude zašto Italija, međutim, ona ima jako puno kožara, talijanske su cipele nadaleko poznate... - pojašnjava Pavlović.

Oprema za zapregu s dva konja radi se dva do tri tjedna. Posao je dosta zahtjevan ako radiš sam, bez pomoćnika. Početne skice - nema.

- Imam ja skicu kad mi donesu ljudi, jedan se kupac potrudio i donio skicu. Mi znamo fizionomiju konja, znamo mjere, znam standard, ali kad su konji teški oko 920 kg ili su mali, nije loše izmjeriti ih.

Remenarski zanat nije se mnogo promijenio tijekom godina, u svojoj je biti uvijek isti, kaže majstor, samo što ima malo alata.

- Mogao bih koristiti strojeve, međutim, ja nemam ulaganja, a i nema potrebe - strojevi su za veću proizvodnju i kad imaš više radnika. Imam alat koji mi je potreban i njime mogu kvalitetno odraditi sve izazove koji se pred mene stavljaju. Uvijek sam prisutan na konjičkim natjecanjima, sajmovima, jer se tu najlakše dođe do kupaca za konjičku opremu. Kad govorimo o konkurenciji, u Hrvatskoj ju nemam. Puno svoje opreme prodam preko društvenih mreža. Kupac robu čeka otprilike mjesec do dva. U vrijeme poslije korone ljudi su čekali i do četiri mjeseca, no sada nije tako. Najviše prodam u Hrvatskoj, a ako govorimo o državama izvan Hrvatske, imam puno upita iz Bosne i Hercegovine i Srbije - veli Pavlović.

Kada je riječ o mladima, Velimir bi volio imati konkurenciju, no, kaže, u posljednjih deset godina dvoje je ljudi pokušalo, alii i brzo odustalo.

- Remenarski zanat dosta je spor posao i tu nema puno novaca kao prije, kad je bio više na cijeni. Moji proizvodi su po cijeloj Hrvatskoj i uvijek se trudim da kupac bude zadovoljan. Posebno me veseli kad mi kupac pošalje fotografiju s mojom opremom na svojim konjima - to je ono što vam daje vjetar u leđa, da radite još kvalitetnije. Svaki majstor ima ono nešto svoje, ja mogu svoje proizvode prepoznati i nakon 30 godina.

Svoj zanat Velimir Pavlović drži stilom života, voli to što radi, a u tome je i tajna opstanka njegove obiteljske radionice, na čijem se zidu, uz dojmljive kožne proizvode, smjestilo i priznanje za zaslužnog obrtnika Udruženja obrtnika Vinkovci.