Vratio se u školu kao glet-majstor
Školski su dani doista posebni. Iako današnja djeca i mladež protrče kroz školske hodnike i jedva čekaju da iz njih izađu, ne znaju koliko su vrijedni ti trenuci đačkog doba, jer oni ostaju u sjećanju vječno. Dokaz tomu je priča iz Našičkog Markovca, prigradskog naselja Našica, gdje je u tijeku obnova područne Osnovne škola kralja Tomislava Našice. Majstori na sve strane, gleta se, liči, uređuje, šire se učionice za neke nove klince koji će ove jeseni u obnovljenu školu. Svaki majstor ima svoju priču, svašta se čuje hodajući oko njih, a u jednoj učionici majstor sam, na ljestvama gleta. Mahnuo je na pozdrav i onako sebi za dušu dobacio:
- Eh, to vrijeme, kako brzo prolazi, kao da sam jučer ovdje šiljio olovku, pisao i učio slova i brojke, to su bila vremena - reče Darko Malijurek iz Markovca Našičkog, koji je, poslije nam otkriva, ovu školu pohađao prije 52 godine i nakon dugog vremena ponovno se u nju vratio, ali u sasvim drugoj ulozi.
- S obzirom na to da sam iz Markovca, išao sam ovdje u područnu školu i kada je moja tvrtka Elektro - Lovošević dobila ovaj posao i poslali me ovamo, nisam znao što me čeka. I evo, baš u ovu učionicu u kojoj radim sam išao, tu je bio moj razred - prisjeća se Darko. “Sjećam se točno gdje je tko sjedio, kako smo ovdje rasli, a sada gledam oko sebe i onako u glavi kao da su svi još uvijek tu. Drago mi je da sam ponovno tu, dugo nisam bio u školi, kćeri su završile škole, obje su medicinske sestre, tako da nisam imao razloga dolaziti, a sada slučajno kroz posao, evo me natrag”, kaže Darko. Drago mu je što se škola obnavlja.
- Škola je stara više od 100 godina, ovi zidovi i učionice pamte generacije i generacije, slobodno mogu reći tu se oduvijek pisala povijest. Eto, i ja ću dati dio sebe i svog znanja u tu obnovu, pa nema veće sreće, neka moja škola bude lijepa, uredna i moderna - zaključio je Darko.
