BELI MANASTIR

Zapremine su im od 0,3 do 12 litara. Ima ih bijelih, zelenkastih i plavkastih. Nijedna nije ista, iako ih je 50-ak. Riječ je o staklenkama koje se koriste za zimnicu ili kompote. Jednostavno rečeno - dunstflašama.

Izložba tih nekada nezaobilaznih predmeta u svakom domaćinstvu postavljena je u belomanastirskom Etnološkom centru baranjske baštine, sada već poznatom po neobičnim ali ‘’srcu dragim’’ postavkama. Scenarij i režiju za ovu priču potpisuje Marko Horvat iz Duboševice, zaljubljenik u starine i predsjednik udruge Kako je to nekad bilo.

- U Etnološki centar baranjske baštine donio sam pedesetak dunstflaša, iako ih kod kuće imam nekoliko puta više. Pazio sam da se svaka razlikuje - priča Marko, nastavljajući kako nijedna od njih nema natpis s godinom proizvodnje, ali budući da ih je naslijedio od bake, rođene 1907. godine, a ona od svojih roditelja, sa sigurnošću može tvrditi da neki primjerci datiraju od prije cijelog stoljeća. Vidi se to, kaže, po boji stakla i izvedbi, budući da ni svi majstori nisu bili savršeni. Osim toga, dodaje, nijedna od njih nema navoj za poklopac.

- Staklenke su se zatvarale celofanom, što i nije neko specijalno otkriće. Nekada nije bilo već gotove zimnice ili kompota. Domaćice su ih same izrađivale. U većini slučajeva obitelji su bile mnogobrojne, pa otuda i tako velika zapremina pojedinih staklenki. U malima su čuvali feferone, a u velikima štošta. Kupovali su ih najviše na vašarima - objašnjava, dodajući da je znalo biti i lomova pa nikada nije bilo zgorega pokoju staklenku imati u rezervi. Sjeća se načina na koji je baka pripremala zimnicu, a u posebnom mu je sjećanju ostao kompot od vinogradskih bresaka.

- Baka i djed su u Podolju imali jutro vinograda, a tamo je bilo i nekoliko stabala vinogradskih bresaka. Kada je bila dobra godina, kući su dovozili po dvoja zaprežna kola slasnih crvenih, žutih i zelenih plodova. Od bresaka su pravili pekmez, pekli rakiju i pripremali kompot - prisjeća se. Kompot se, nastavlja, pravio tako da su breskve oprali, ogulili, prepolovili i izvadili košticu. Polovice su stavljali na naopako okrenuto sito, ispod kojega je bila ‘’štanga’’ sumpora koji se koristio za vinske bačve. Krpom prekrivene breskve ‘’sumporirali’’ su pola sata, nakon čega su ih stavljali u boce. Dodali su šećer i malo salicila te ostavljali nekoliko dana na suncu.

- Najbolja staklenka čuvala se za Božić. Još dandanas sjećam se tog okusa. To je nešto nezaboravno, a danas to nitko ne radi - priča obećavajući da će i sam pokušati napraviti sličan kompot. Problem je samo to što je sve manje vinogradarskih bresaka.

Marku je ovo prva izložba staklenki, a tvrdi da neće biti posljednja. Stara kuća koju je prije nekoliko godina kupio u Duboševici štošta skriva. Tamo je pohranjeno nekoliko kolekcija različitih starina, od starog alata, preko porculanskih i limenih tanjura, tkanih ručnika, marama, keramičkih ćupova, ženske i muške garderobe, fotografija, starog novca i raznih arheoloških nalaza, pa sve do nekadašnjeg alata za ribolov ili pribora za molovanje. Želja mu je, po uzoru na karanačku Ulicu zaboravljenog vremena, sve predmete izložiti i pokazati javnosti. No, žali se, nedostaje mu financijskih sredstava.

- Kako bilo da bilo, vjerujem da ću jednog dana uspjeti u svojim namjerama i s javnošću podijeliti sve ono što sam godinama skupljao po starim i ruševnim kućama ili kupovao po različitim sajmovima - poručuje.

Marko je i pravi majstor u pripremanju starinskih jela, pa će buduće goste, osim ugođaja za oči, dočekati i prava mala rapsodija autohtonih jela kakva se već godinama ne mogu naručiti ni u jednom restoranu. Kako ističe Jasmina Doboš, voditeljica ECBB-a, izložba dunstflaša u ECBB-u bit će postavljena približno mjesec dana.