KARANAC

U posljednje vrijeme sve su češća upozorenja DHMZ-a i paljenja alarma zbog visokih temperatura te opasnosti od snažnih vjetrova i proloma oblaka praćenog ledom.

Na njih su posebno osjetljivi poljoprivrednici - ratari, vinogradari, voćari… Svjesni su kako su u većini slučajeva nemoćni u borbi s vremenskim nepogodama, pa posebnu pozornost obraćaju na protugradnu službu koja neke njihove probleme može riješiti. Ne može, doduše, utjecati na temperaturu ili snagu vjetra, ali može spriječiti ledonosne oblake da ispuste svoj sadržaj. Kako stoji u Godišnjem izvještaju rada obrane od tuče za Osječko-baranjsku županiju, tijekom prošle godine to je područje branjeno iz radarskih centara RC-8 Osijek i RC-6 Gradište.

U Baranji 11 postaja

- Na području županije bilo je aktivno 55 (90 do 2020. godine) postaja za obranu od tuče. Sve postaje raspolagale su samo s prizemnim generatorom za obranu od tuče (OT), a rakete nisu korištene. Od ukupnog broja postaja za OT, radarskom centru Osijek pripada 46 postaja, a radarskom centru Gradište 9 postaja. U sezoni OT 2025. godine na području županije utrošeno je 3210 litara meteorološke otopine srebrnog jodida za prizemne generatore tijekom 22 dana s akcijom generatorima. Prijavljene su dvije sugradice i 12 lokacija s tučom, od čega 8 sa štetom - stoji u izvještaju.

U Baranji je u ovom trenutku 11 postaja, a jedna od njih nalazi se u Karancu. Njome upravlja Ernest Laco, koji u oblake puca još od početka 80-ih godina prošlog stoljeća. Dežuran je od 15. svibnja do 15. rujna, koliko traje sezona obrane od tuče. Svako jutro iz DZMH-a mu stiže SMS poruka s prognozom vremena, a dva sata uoči eventualne tuče nalog za paljenje generatora.

- Posljednji put sam ga palio prije tri dana, ali budući da opasnost nije bila velika, generator je radio deset minuta - kaže Laco, pokazujući na sustav koji se sastoji od boca s kisikom i tekućeg srebrovog jodida te lansirne cijevi iz koje put oblaka kreće oku nevidljiva tvar. Kapacitet generatora je litra spomenute tekućine na sat rada, a događa se da dnevno i po dva puta mora točiti tekućinu što se, u konačnici, pokazuje svrhovitim. Tvrdi kako leda gotovo sigurno nema u radijusu od oko pet-šest kilometara, što, dakako, ovisi i o vjetru koji odnosi bezbojnu tekućinu.

- Posljednjih godina u Karancu i okolici nije bilo znatnije tuče, pa vjerujem da su za to zaslužni generatori - kaže, a s njim se slažu i tamošnji poljoprivrednici.

IVICA GETTO

Krenuo s raketama

Ove je godine imao manje posla nego lani. Zasad je potrošio 20-ak litara tekućine, no ljeto je tek počelo, sezona obrane od tuče traje još dva i pol mjeseca, a toplinski valovi kao ‘’predigra’’ vremenskim nepogodama opet su najavljeni.

Laco, inače licencirani raketar, ovim se poslom bavi već više od četiri desetljeća. Sve je počelo još početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su mu s Klise radiostanicom javljali kada i u kom smjeru da počne djelovati. Tada je u nebo lansirao rakete. Zanimanje za ovaj posao pokazao je još prije.

- Živjeli smo blizu lansirne rampe, pa su se moji roditelji time bavili još od 70-ih godina. Mene su poslali na jednomjesečni kurs u Osijeku, nakon kojega sam preuzeo njihov posao - objašnjava Laco, prisjećajući se kako je 40-ak kilograma teške i skoro dva metra duge rakete lansirao pomoću struje koju je ‘’stvarao’’ okretanjem ručice starog vojnog indukcijskog telefona. U lansirnu je rampu stalo šest reketa.

- Ciljao sam tučonosne oblake, a na početku sam dobio azimut putanje. Čini mi se da smo tada rjeđe dobivali upozorenja nego sada. Sjećam se jednog kolovoza sredinom osamdesetih kada sam ispalio 28 raketa, ali leda je svejedno bilo - ističe.

Pucao je sve do početka Domovinskog rata i okupacije Baranje, kada mu je jugovojska oduzela rakete i radiostanicu. Prije 20-ak godina ponovno se počeo ‘’boriti’’ s ledom, a u svemu mu pomaže supruga.