Prema provjerenoj "recepturi", i jubilarni, 60. Đakovački vezovi bit će otvoreni scenskom slikom ispred katedrale svetog Petra, u petak, 3. srpnja, u 21 sat. Ovoga puta naslovljena je "Neka budu Đakovački vezovi", a posvećena je nastanku te najveće manifestacije tradicijske kulture istočne Hrvatske, ali i daleko šire.

Njezin scenarist i ove je godine đakovački književnik Mirko Ćurić, a režiju i ovoga puta potpisuje dramski umjetnik Darko Milas koji i ove godine ima i glumačku ulogu. Do sada je u središtu vezovske scenske slike bila scenska igra, a ove godine scenska slika priča o nastanku Đakovačkih vezova, ali i njihovu prednastanku, ljudima koji su ih osnovali i utkali dio sebe u tu priču, vremenu nastanka, kao i tradiciji koju Vezovi čuvaju svih ovih 60 godina.

GOJKO MITIĆ

Đakovački vez

- Za naziv scenske slike odabrali smo "Neka budu Đakovački vezovi" jer je na prvom sastanku inicijativnog odbora, kada se tražilo ime manifestaciji, jedan od osnivača, Milan Raković, koji je tada bio ravnatelj Ekonomske škole, rekao: Đakovački vezovi, što su svi prihvatili i to ime je odmah sjelo svima, kao i građanima te široj javnosti – kaže Ćurić.

Jer, kako je odavno zapisano, dok nešto ne imenuješ, ne postaje stvarnost. I tako su Đakovački vezovi i kroz ime te 1967. godine dobili svoju formu koja se zadržala do danas, nakon šest desetljeća.

- Taj đakovački specifični vez je poanta, ta polazišna točka, ujedno i jedna povezanost, tradicija. Organizatori, osnivači, mislili su na cjelokupnost svega. Tadašnji vodeći ljudi – od tadašnjeg ravnatelja đakovačke Ergele Zvonimira Benčevića do svih ostalih koji su obnašali različite funkcije u gradu, bili su svjesni tog vremena kao vremena jednog malog nacionalnog preporoda i to su pretočili u Vezove, utemeljivši ih na tradiciji - kaže Ćurić.

Arhiva

Tim na osmišljavanju i realizaciji scenske slike zaključio je da postoji i predpovijest Đakovačkih vezova.

- Od odlaska Turaka s ovih prostora pa sve do Đakovačkih vezova u Đakovu se umnogome pazilo na tradiciju, pazilo na narodno blago. Pa i sama katedrala na svojim freskama obrađuje temu skrbi o narodnoj baštini – od prizora narodnog ruha na freski Poklonstvo kraljeva, pa do mustre na podu, na pročelju prvostolnice. Sve je to te 1967. godine sazrelo, dobilo svoje ime – Đakovački vezovi, počelo živjeti kroz njih i nije prestalo sve do danas – kaže scenarist Ćurić.

Prisjetit će se u petak ispred katedrale i nekadašnje scenske slike s otvorenja Vezova u Strossmayerovu parku, a čiji je naziv bio "Đakovo je srce Slavonije", osnivača Vezova, prvih i kasnijih izvođača, voditelja…

- Ljudi u Đakovu žele vidjeti što je naše, a za neke druge sadržaje idu u druge krajeve Hrvatske – kaže o vezovskoj "recepturi" Mirko Ćurić.

DJAKOVACKI-VEZOVI.HR/arhiva

Izvođači

Odabrane tekstove interpretiraju dramske umjetnice Sandra Lončarić i Tatjana Bertok Zupković, zatim Ivana Soldo Čabraja, Matea Grabić Čačić, Antonija Mrkonjić, Selena Andrić te dramski umjetnici Ivan Čačić, Antonio Jakupčević, Miroslav Čabraja i Lovro Klepo. U glazbenom dijelu programa nastupaju tamburaški orkestar bivših i sadašnjih učenika Glazbene škole pri Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Đakovu, Ivan Balen koji je sa svojih 86 godina najstariji sudionik scenske slike, KUD Šokadija Strizivojna, Dječja klapa Srce Slavonije pri OŠ I. G. Kovačiča, Darko Ergotić, Marija Pavković, Bećarine, KUD Gorjanac, Zrinka Posavec, Ženska klapa Certissa, Šima Jovanovac, Stjepan Jeršek Štef, Sanja Hajduković, KUD Tena Đakovo, te konjanici i vozači zaprege Državne ergele Đakovo, kao i članovi Konjogojske udruge Piškorevci. Glazbeni urednik scenske slike je Tomo Radičević, a voditelji su Ana Ilakovac i Jona Zupković.

Inače, Mirku Ćuriću ovo je 21. vezovska scenska slika za koju je napisao scenarij.