ŽUPANJA

Svečano je i vrlo emotivno u ponedjeljak, na Petrovo, bilo u domu Marije Šimić u Županji. Njezin je otac, Petar Šimić, uz imendan proslavio i troznamenkasti jubilej - stoti rođendan, pridruživši se tako vrlo rijetkim stanovnicima grada na Savi koji su ga doživjeli i zakoračili u drugo stoljeće svoga života. U povodu toga slavljenika i njegovu obitelj posjetili su i obradovali pročelnik Upravnog odjela za poslove gradonačelnika Petar Buljević i župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, vlč. Robert Jugović. Uz rođendansku tortu darivali su ga i prigodnim poklonima. Nisu skrivali zadovoljstvo što imaju čast razgovarati s osobom koja je puno stoljeće stjecala životno iskustvo i mudrost. Uz najljepše želje za dobro zdravlje i mirne dane, zaželjeli su mu da se i dogodine ponovno vide, na proslavi 101. rođendana.

ustupljeno

Petar Šimić ponosni je otac četiri kćerke i dida jedne unuke. Rođen je 29. lipnja 1926. u Hercegovini, u Općini Grude, a kao trgodišnjak se s obitelji doselio u Donji Rahić kod Brčkog. Oženio je Gunjanku Anđu; bavili su se poljoprivredom i proizvodnjom duhana, a jedno je vrijeme Petar radio i u Austriji. U Gunju su se preselili 1977. godine, a nakon poplave u tome selu 2014. odlaze u Županju. Supruga mu je u međuvremenu preminula. “Svi se o tati brinemo, uskačemo, dogovaramo se. Hvala Bogu, on ima osnovno zdravlje, po stanu se kreće pomoću hodalice, a kada dođemo kući u Gunju, čemu se uvijek posebno veseli, obavezno prohoda i svojim dvorištem i obiđe imanje. Bude tu, naravno, i staračke demencije, ali velika je stvar što tata zna kada ne zna”, govori nam Marija Šimić.

Doživjeti stoti rođendan, napominje župnik, veliki je blagoslov i dar od Boga. “Čika Petar je skroman čovjek, uporan i ustrajan. Sve što je cijeli život stvarao i radio skupa sa svojom suprugom, s kojom je čak 73 godine bio u braku, ostvarivali su i činili nadahnuti vjerom, koja im je uvijek bila izvor”, kazao je. To je, napominje, ujedno i znak da ga ništa u životu nije pokolebalo i obeshrabrilo, sve je prihvaćao realno, i ono što nije uspio ostvariti nije doživljavao na traumatičan način, nego kao stvarnost života.