Đakovo obilježava Dan grada, 8. svibnja, 787. rođendan. Vezuje se uz 1239., od kada teče njegova pisana povijest iako naseljenost seže još u mlađe kameno doba, a Rimljani tu grade svoje naselje Certissia.

Kroz osam stoljeća pisane povijesti gradila su ga, razvijala i oplemenjivala brojna imena iz svjetovnog i vjerskog života, a posjećivale i okrunjene glave poput kraljice Elizabete II., 1972., pape poput sv. Ivana Pavla II., 2003., kardinali, umjetnici, sportaši i dr. U njemu su pisali Botić, Tordinac, Cepelić…, skladali mnogi, poput Mozartova šurjaka Haibela, prve sportske korake učinili su tu brojni sportaši poput rukometnog asa Duvnjaka… Sve to vrijeme u njemu stoluju đakovački biskupi i nadbiskupi, a biskup i mecena Strossmayer u njemu, od 1866. do 1882., gradi katedralu. Grad se razvijao i kroz bogatu obrtničku, trgovačku, društvenu, kulturnu aktivnost, a napredni sugrađani tog vremena ostavili su trag u graditeljstvu, gospodarstvu, osnivanju brojnih društava i drugom društvenom razvoju.

Đakovo je i grad Ergele lipicanaca, Đakovačkih vezova, Bušara, šarmantnog korza... Gospodarsko je, administrativno, obrazovno i kulturno središte Đakovštine. Naslonjen na autocestu A5 Slavonika i željeznički pravac Osijek - Strizivojna/Vrpolje, veličinom je drugi grad u OBŽ-u. S prigradskim prstenom ima nešto više od 23.570 stanovnika. Njegov gospodarski puls kuca u znaku poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, drvoprerađivačke djelatnosti, specijalizirane tekstilne proizvodnje, graditeljstva, stanogradnje, obrtništva, trgovine, prijevozništva, ugostiteljstva, različitih usluga i drugoga.

Ovogodišnji laureati kojima će na svečanoj akademiji biti dodijeljena gradska priznanja za doprinos u raznim sferama života grada su Pavo Gurdon (Godišnja nagrada) te DVD Piškorevci, KUD Petefi Sandor, Matica umirovljenika Đakovo, Odbojkaški klub Đakovo, Antun Rajković i Vladimir Matoković (Povelja zahvalnosti).