Neuređeni pristupni putovi do poljoprivrednih površina
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
27.4.2026., 8:58
BELI MANASTIR

Petar Pranjić najavljuje: Tražit ćemo reviziju korištenja novca od zakupa zemljišta

Seljaci su ogorčeni zbog neodržavanja lenija i pristupnih putova do svojih obradivih površina

Prihodi od zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dijele se između tri razine vlasti, pri čemu se najveći dio usmjerava lokalnoj zajednici.

Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, najviše novca pripada jedinicama lokalne samouprave, 50 posto, a ostatak ravnomjerno završava u državnom odnosno županijskom proračunu. Ta sredstva nisu namijenjena općoj potrošnji, već su namjenski prihodi. Općine i gradovi trebali bi ih koristiti isključivo za katastarsko-zemljišne izmjere, hidromelioracijske zahvate (navodnjavanje i odvodnju), uređenje ruralnog prostora i ruralnu infrastrukturu te druge aktivnosti vezane uz zaštitu i poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta. Ako jedinice lokalne samouprave ne iskoriste ta sredstva namjenski u propisanom roku, obvezne su ih vratiti u državni proračun. Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, kaže kako to sve skupa lijepo zvuči kada se čita a da u stvarnosti situacija i nije baš takva.

Neuređeni pristupni putovi do poljoprivrednih površina
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Sve su češći pozivi ratara nezadovoljnih, primjerice, neuređenim poljskim lenijama i pristupnim putovima njihovim obradivim površinama. S jedne strane, lokalna samouprava ubire dio novca od zakupa državnog zemljišta, a s druge ih ne vraća tamo gdje to nalaže zakon - u poljoprivredu. Riječ je upravo o održavanju infrastrukture, nasipanju lenija i održavanju pristupnih putova, otresnica, kanalske mreže i slično. To je svedeno na minimum. Sa sigurnošću mogu reći da se u vezi s tim ne radi ništa. Sredstva se slijevaju u proračun, ali se koriste za nešto drugo. Ne znam jesu li u pitanju plaće ili neki drugi troškovi, no ne završavaju tamo gdje treba - tvrdi Pranjić, ponavljajući kako brojni ratari do svojih proizvodnih parcela vrlo teško prilaze. Prisjeća se kako su svojevremeno sami, o svom trošku, uređivali pristupne putove, ali sada je to postalo nemoguće.

- Ratarima je gorak ukus u ustima. Pod hitno ćemo tražiti reviziju i od Ministarstva zahtijevati da izvrši uvid u korištenje sredstava prikupljenih od zakupnina za poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu koja bi trebala biti investirana u poljoprivredu, nigdje drugdje. Od zakupa poljoprivrednog zemljišta u razne se proračune slijeva ne tako mali novac. Od tisuću eura općine dobiju 500, a po 250 država i županije. Lijepo je kada se u ruralni razvoj ulaže na način da se podupiru razne manifestacije i kulturno-umjetnička društva, ali ruralni razvoj znači i ulaganje u primarnu poljoprivrednu proizvodnju - kaže Pranjić.

Inzistirat će, dodaje, da ministar sazove koordinaciju čelnika jedinica lokalne samouprave kako bi se vidjelo tko, što i kako radi. Ako zatreba, slikovito ističe, neka se napravi revizija poput one u Hrvatskom skijaškom savezu. Predlaže da se po općinama osnuju odbori za poljoprivredu čiji bi zadatak, među ostalim, bio praćenje toka namjenskog novca. 

Neuređeni pristupni putovi do poljoprivrednih površina
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Situacija ista u cijeloj državi

Pranjić podsjeća i na plaćanje komunalne naknade koja je namijenjena održavanju i građenju komunalne infrastrukture. Njegovo obiteljsko gospodarstvo za zakup poljoprivrednog zemljišta i komunalnu naknadu godišnje izdvaja između 15.000 i 20.000 eura, a zauzvrat, tvrdi, ne dobiju gotovo ništa. ‘’Ova se priča ne odnosi samo na Slavoniju i Baranju, već na cijelu državu. Iznimke su rijetkost, a ako se i dogodi da se neke lenije i putovi nasipavaju, u pravilu to znači da je na kraju zemlja neke važne osobe’’, kaže.