Sokolski dom
Nema lijeka za građevine koje su postale ruglo gada
Problem je i ošasna imovina koju je, zajedno s dugovima, naslijedio Grad
BELI MANASTIR
Građevine koje su nekada bile ponos grada godinama ne služe ničemu.
Prava su rugla, a ako se nešto ne promijeni, vrlo brzo mogle bi postati i za život opasne. Kada smo prije desetak godina pisali o istom problemu, u gradu ih je bilo više nego danas, ali je dio riješen rušenjem ili sanacijom. Najčešće se spominjao nekadašnji Gradski stadion, izgrađen pedesetih godina prošlog stoljeća. Stare su tribine srušene, a nešto istočnije od njih izgrađena je nova zgrada s tribinama koja će tijekom svibnja dobiti i nadstrešnicu.
Adica - beznandno
Krenimo od svojevrsnih ulaznih vrata u Beli Manastir, autobusnog i željezničkog kolodvora, u čijem je neposrednom susjedstvu Adica. Riječ je trenutačno o poluruševnoj crvenkastoj zgradi s velikom terasom, a većina Belomanastiraca ne zna što se s njom događa. Prolaznici eventualno mogu samo pretpostaviti da je tamo nekada bio restoran, što stariji vrlo dobro znaju. I ne samo restoran. U zgradi, koju je krajem 18. stoljeća sagradila ugledna obitelj Lang, bio je hotel, a sudeći po fotografijama iz tog vremena, u njemu je bilo prilično živo. Tradicija hotelijerstva u Adici nastavila se i poslije Drugoga svjetskog rata. Bilo je tamo desetak soba, prostrana dvorana… Poslije je postala vlasništvo istoimenog belomanastirskog ugostiteljskog poduzeća, nakon čijeg je stečaja (nekoliko godina nakon mirne reintegracije) završila u vlasništvu ovdašnjeg privatnog poduzetnika, koji ju je, pak, prodao tvrtki Finagra, koja je u to vrijeme, po nalogu države, otkupljivala pšenicu. Od Finagre ju je preuzela Hypo Alpe Adria banka, a kako je tih godina izjavio voditelj prodaje osječkog Hyppo Alpe Adria Consultinga, zainteresiranih kupaca je bilo, ali su nakon određenog vremena odustali od planova. Trenutačno je u vlasništvu tvrtke Alleghneny financial d.o.o. sa sjedištem u zagrebačkoj Trakošćanskoj ulici. Vlasnik te tvrtke je Allegheny financial SA iz Švicarske. O Adici su svojevremeno razmišljali i gradski čelnici, planirali njezino očuvanje, ako ni zbog čega drugoga onda zbog povijesne vrijednosti, jer građevinsku nema, a osim toga, zgrada je u međunarodnom željezničkom pojasu zbog čega postoje mnoga ograničenja.
Nekoliko stotina metara dalje, u širem gradskom središtu, nalazi se zgrada Sokolskog doma. Izgrađena je 1933. godine. Bivša je “utvrda” gimnastičara, karataša, ponekada košarkaša ili nogometaša. Od povratka u Baranju gotovo cijelo vrijeme zjapi prazan. Pročelje i krovište zgrade obnovljeni su državnim novcem prije gotovo dva desetljeća. Godinu dana nakon obnove Grad je raspisao natječaj za prodaju, ali se na njega nitko nije javio. Trenutačni mu je vlasnik Josip Lešić iz Županje.
Ošasni dugovi
Vezano za navedena dva objekta Gradu Belom Manastiru vezane su ruke.
- Riječ je o privatnoj imovini i mi tu ne možemo ništa - konstatira gradonačelnik, Igor Pavelić, dodajući kako je više nego očito da sadašnji vlasnici za njih nemaju nikakvog interesa. Podsjeća kako je Sokolski dom bio u gradskom vlasništvu, pa je problem eventualna ponovna kupnja istog objekta.
- Za svaku kupnju potrebno je dopuštenje nadležnog ministarstva, pa bi se tu možda otvorilo pitanje pogodovanja nekome ili neko drugo. U krajnjem slučaju, Grad nema novca za kupnju takvog objekta - pojašnjava Pavelić, naglašavajući kako se pribojava da jednog dana jedna od najstarijih belomanastirskih zgrada ne završi poravnana sa zemljom, tim više što u gradu nema sličnih povijesnih i zaštićenih zdanja. Govoreći o ostalim gradskim ruglima, napominje kako je određeni problem ošasna imovina, dakle ona koju je naslijedio Grad, zajedno s dugovima.
- Riječ je o zgradama i zemljištima. Čovjek se iznenadi kada vidi da su se pojedinci, zbog dugova, odrekli nasljedstva iako su vlasnici OPG-ova ili tvrtki. To nam je opterećenje, a jedina pozitivna stvar je da njihove dugove podmirujemo u onoj mjeri koliko se namirimo - objašnjava Pavelić.
Kada je riječ o gradskim ruglima, spominje i nogometni stadion u Šećerani, tek nešto mlađi od nekadašnjeg Špartina igrališta. On je u gradskom vlasništvu, a u njega treba uložiti ne tako mala sredstva.
