Frizijskom pastuhu Ferdinardu - Ferdi, njegovim "suprugama", "sekama" Vilmi i Viki te njihovoj "djeci" Leni i Sokolu prije nekoliko su se dana pridružili desetogodišnji hladnokrvnjaci Zekan i Moro.

Ljubav prema životinjama

Oni su novi ljubimci obitelji Piljić - Nade, Marka i Luke, vlasnika već nadaleko poznatog karanačkog seoskog gospodarstva Ivica i Marica, čiji će se gosti, nakon nekoliko godina, seoskim ulicama i obližnjim atarima ponovno provoziti kočijom koju vuku konji i doživjeti poseban ugođaj. Zekana i Moru prošloga su tjedna kupili u Kutjevu, a Glasova je ekipa bila među prvima koje je taj dvojac provozao selom. Nije bilo prolaznika koji nije posegnuo za mobitelom kako bi ovjekovječio taj prizor, što se posebno odnosi na skupinu Amerikanaca, dijela jedne kruzerske ture, koja se šetala seoskim ulicama kako bi se pobliže upoznala s baranjskim etnoselom Karancem. Pojava konja koji vuku kočiju samo im je dala dodatnu potvrdu da su stigli u mjesto u "kojem je vrijeme na trenutak stalo".

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Cijela je naša priča oko osnivanja seoskog gospodarstva zapravo vezana uz ljubav prema prirodi i životinjama, posebno konjima. Čim smo otvorili imanje, nabavili smo konje. Krenuli smo s lipicancima, koji su nešto temperamentniji, ali i malo sitniji, pa im je bio problem povući kočiju s više ljudi. Potom smo se odlučili za frizijce, a sada za par hladnokrvnjaka. Dvije-tri godine na karanačkim se ulicama nije pojavila kočija jer su naše kobile bile ždrijebne, pa ih nismo htjeli prezati, a sada odvajati. Gosti su nas često pitali kada ćemo ponovno krenuti u vožnje, a kada smo nedavno saznali da se u Kutjevu prodaje par hladnokrvnjaka, odluka je pala odmah. Otišli smo onamo, vidjeli da su konji maženi i paženi te sklopili posao. Već su bili uprezani, tako da znaju svoj posao - priča Nada Piljić, dodajući kako će njihova ponuda na ovaj način postati sadržajnija i zanimljivija. Naglašava kako je kočija prilagođena vožnji kroz selo i atare te kako se njome može provozati svatko, uz najavu. Imaju i stari restaurirani biskupski fijaker, ali on nije za atare, nego za prigodne vožnje - svadbe i slično. Objašnjava kako je skrb o konjima prilično zahtjevan posao, a ni trošak nije baš malen.

IVICA GETTO

Poseban doživljaj

- Naši su konji noću u staji, a preko dana u koralu. Svakodnevno je potrebno čišćenje i hranjenje, pa imamo čovjeka koji se bavi isključivo njima. Nemamo vlastite zemlje, pa hranu moramo kupovati - kaže. Naglašava kako gotovo nema gosta koji tijekom boravka na njihovu karanačkom imanju bar nekoliko trenutaka ne provede u društvu konja. Vožnje seoskim ulicama poseban su doživljaj, koji se ne zaboravlja preko noći. Dokaz tomu je i povratak mnogih gostiju te, u posljednje vrijeme, njihovo inzistiranje na ponovnom uvođenju ovog sadržaja. Da su Piljići ljubitelji životinja, dokaz je i prilično brojni životinjski svijet na njihovu imanju.

- Osim sedam konja, imamo sedam pasa i puno kokica, koje dnevno nose 50 svježih jaja. Društvo im prave kredlike i hanzike te patke. Prije pojave ASK-a imali smo i gice. Nepozvane su nam stigle čak i sove - ističe Nada, dodajući kako su kod njih životinje dobrodošle, što je također jedno od češćih pitanja njihovih potencijalnih gostiju, prije svega vlasnika pasa.

Inače, o često nagrađivanom, uspješnom i nadaleko poznatom seoskom gospodarstvu Ivica i Marica već je mnogo toga ispričano. Ove su godine postali i punoljetni, što znači da je iza njih već 18 godina napornog rada od trenutka kada su, kao mala, tročlana obitelj iz Osijeka, nakon vrlo užurbanog gradskog životnog ritma, našli svoj mir u idiličnom Karancu, u koji su se zaljubili na prvi pogled...