Sestra Serafina oprostila se sa župljanima
Nakon 78 godina službe Župa Bošnjaci ostala bez časnih sestara
Župljani su ispratili časne sestre Paskalu i Serafinu na nove redovničke postaje u Vukovar i u Slavonski Brod
Župljani Župe sv. Martina biskupa u Bošnjacima na Uskrsni su se ponedjeljak na misnim slavljima oprostili i od posljednje časne sestre u njihovoj župnoj zajednici, Serafine Funarić, i zahvalili joj na neumornom, predanom i nesebičnom zalaganju i radu. Bio je to emotivan rastanak jer je s. Serafina, kao i sestra Paskala Križan koju su ispratili prije mjesec dana, bila omiljena među bošnjačkim vjernicima - od onih najmlađih do najstarijih, i punih je 10 godina, kako ističu Bošnjačani, bila duša i srce njihove župne crkve.
Brinula se o misnom ruhu, oltarnicima, liturgijskome posuđu, kao i o urednosti cijele crkve, koja je uvijek bila besprijekorno čista i uređena. Kao orguljašica i voditeljica župnog mješovitog zbora brinula je i o ljepoti i skladu liturgijskoga pjevanja i sviranja. A svojom se redovničkom prisutnošću brinula i za živu Crkvu i uvijek je, poručuju iz Župe, bila uzor žarkog predanja dobrome Bogu i njegovu narodu po tihom i poniznom služenju. Protekle su srijede župljani ispratili s. Serafinu na njezinu novu redovničku postaju - u zajednicu Milosrdnih sestara Sv. Križa u Slavonski Brod.
Time je i službeno, izvijestili su iz Župe, nakon odlaska sestre Paskale Križan, s kojom su se Bošnjačani također emotivno oprostili i koja je 23. ožujka započela novu službu u Vukovaru, prema odluci s. Marije Brizar, provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara Sv. Križa, "nakon 78. godina njihova predanog i vjernog služenja zatvoren i ovaj djelokrug dragih sestara u našoj župnoj zajednici". Milosrdne sestre Sv. Križa u Župu Bošnjaci, podsjećamo, došle su 1948. godine na poticaj tadašnjega bošnjačkog župnika, preč. Marijana Galovića (1872. – 1950.). Njihov je apostolat u početku bio vezan za orguljašku službu i rad u sakristiji, a od 1949. preuzimaju i župnu katehezu. U neprekinutom slijedu od 78 godina u Bošnjacima je djelovao velik broj časnih sestara, a sada je njihova kuća u toj župi zatvorena. "Naša će im župna zajednica uvijek biti zahvalna za majčinsku ljubav koju nam je dobri Bog po njima i njihovim srcima iskazivao kroz tolika desetljeća", poručuju iz Župe. Mještani Bošnjaka ne kriju tugu zbog odlaska časnih sestara i smatraju ga velikim gubitkom za svoju župnu zajednicu, za koju su se godinama nesebično davale. Teško im je, priznaju, zamisliti crkvu bez njih. Živjele su sa svojim vjernicima i pukom, i kao posvećene osobe uvijek su im bile na usluzi u različitim okolnostima, djecu su učile vjeronauk, vodile ih i pripremale za sakramente svete pričesti i krizme, učile ih pjevanju, pomagale bolesne… "Hvala je ponekad mala riječ za sve primljeno, za svaku molitvu, osmijeh i toplu riječ, za svaki susret koji je zračio onom istinskom Božjom ljubavlju koja daje utjehu i širi radost, ostavivši u našim i životima naše djece duboko poštovanje i ljubav i prema njima", samo je jedna od upućenih poruka.
S obzirom na činjenicu da se sve manje mladih odlučuje na duhovna zvanja i posvećen život, ono što je dosad bilo uobičajeno prisutno u svakoj župnoj zajednici – dostupnost časnih sestara i svećenika - u budućnosti bi mogla postati rijetka povlastica.
