Krv je dao 94 puta, navija za NK Osijek, lovac je na “selfije”. Skupio ih je više od 500!
Dobitnik je srebrnog znaka Crvenog križa za 75 darivanja te zahvalnice Orahovice za humani rad. Ima poseban hobi
ORAHOVICA
Franjo Kovač, svima poznati 57-godišnjak iz Orahovice, dragovoljac Domovinskog rata, koji je prošao mnoga ratišta i prve crte bojišta, nikada se nije štedio, a tako ni danas, kada daje dio sebe kao dobrovoljni davatelj krvi. Čak 94 puta darovao je krv i time zasigurno spasio mnoge živote, a trenutačno je među aktivnim davateljima u Orahovici čovjek s najviše darivanja. Dakle, od heroja u ratu do heroja današnjice. Krv daruje punih 39 godina, od svoje 18. godine, a počeo je sasvim slučajno, kao učenik 4. razreda elektrotehnike u Slatini, i to za ćevape i bambus.
Za ćevape i bambus
- Doslovno je bilo, mogu reći, smiješno. Nama u 4. elektro razred u Slatini dolazi ekipa medicinske pomoći iz Virovitice i pita tko će dati krv. Naravno, nitko neće, ali kada su rekli da tko daruje krv dobije bon za male ćevape i bambus, svih nas 32 u razredu otišlo je dati krv. Smiješan je dakle moj početak, ali onda sam shvatio koliko je to vrijedan i human čin – priča Franjo, koji je nastavio darivati krv u vojsci bivše države, za što se tada dobivalo slobodne dane, no Franjo ih nikada nije koristio.
- Meni je darivanje krvi uvijek bilo posebno, shvaćao sam tu važnost i uvijek sam to radio srcem, humano i za one ljude kojima je krv bila potrebna, tako da nisam želio ništa uzimati zauzvrat, pa ni te slobodne dane. Tako sam nastavio i postao redovit, a moram priznati da danas nakon ovoliko darivanja jednostavno navikneš organizam i nakon svakog darivanja osjetiš jedno olakšanje, a prije svega srce ti je puno – nastavlja Franjo, koji je dobitnik srebrnog znaka Crvenog križa za 75 darivanja te zahvalnice grada Orahovice za humani rad.
- Lijepo je dobiti sva ta priznanja, naravno, svakom čovjeku godi kada netko primijeti nešto dobro što učini, pa tako i meni, no ovo darivanje krvi meni je osobno zadovoljstvo, nešto što me ispunjava kao čovjeka, i dok god budem zdrav i mogao, darivat ću krv, blizu je 100., to je sad motiv – s osmijehom će Franjo, koji ima poruku za sve koji dvoje darivati krv ili ne.
- Moje je mišljenje da krv ne može dati netko tko to u sebi ne osjeti. Mislim, fizički može, ali kada tu krv daš onako iz duše, s voljom i željom da nekome istinski, odsrca, pomogneš, onda ta krv i taj čin višestruko vrijede, to je nekako moja poruka svima. Ako doista želite pomoći, onda darujte krv – kaže Franjo Kovač, koji je uz ovu humanu ima i posebnu životnu priču. Naime, 2013. preminula mu je supruga Renata i kao samohrani otac podignuo je dva maloljetna sina, Roberta i Antonija. Trenuci nakon suprugine smrti bili su za njega iznimno teški i bolni, i danas su kada se sjeti svega, a kako sam kaže, tražio je nešto što će ga podignuti. Iznimno marljiv i pošten radnik, tijekom radnog vijeka radio je u nekoliko orahovačkih tvrtki i u svakoj je predanim radom ostavio dubok trag, dao se poslu, ali tražio je ''ono nešto''. To "nešto" pronašao je u posebnom hobiju.
Pomogao Čilićev stric
Naime, kao veliki domoljub i ljubitelj hrvatskog sporta, glazbe i putovanja, odlučio je pratiti sve hrvatske reprezentacije i pojedince na natjecanjima. Prošao je tako Lijepu Našu uz hrvatske sportaše iz niza sportova uzduž i poprijeko kao jedan od najvatrenijih navijača. Zahvaljujući posebnoj otvorenosti i daru za komunikaciju, krenula je priča o ''selfijima'' i danas nema hrvatskog sportaša s kojim se Franjo nije fotografirao, a mnogo je tu i glazbenika, glumaca i drugih poznatih osoba.
- Ta je priča počela kada sam baš želio gledati uživo Davis Cup hrvatsku reprezentaciju. Igrali smo u Osijeku 2017. protiv Španjolske i ja sam sjeo u auto i otišao. Došao sam pred dvoranu Gradski vrt, na blagajnu, a čovjek hladno kaže: "Nema više karata." Iziđim van, ne znam što bih... Hodam oko dvorane i kopam po Njuškalu kako bih pronašao nekoga tko prodaje karte i tada opazim četiri čovjeka u odijelima pred samim ulazom. Kako mi nikada nikome nije bio problem prići, priđem i pitam imaju li karte, a čovjek kaže: ''Vi stvarno imate sreće, naime, ja sam stric Marina Čilića'', otvori sako i da mi besplatnu kartu na mjestu odmah iza klupe reprezentacije. I tako sam bio u svakom kadru na TV-u. Poslije sam se sa svim reprezentativcima fotkao. Marin je poseban lik, baš velik čovjek. Od tada redovito idem na svaki Davis Cup kod nas – kaže Franjo. Nastavio je pratiti tenisače, rukometaše, nogometaše, gimnastičare, atletičare, vaterpoliste, skijaše i skijašice i mnoge druge sportaše, i sa svima "pada selfi". Tako su u njegovoj kolekciji: Luka Modrić, Dominik Livaković, Zlatko Dalić, Joško Gvardiol, Dona Vekić, Domagoj Duvnjak, Leona Popović i Mikaela Shifrin, Tin Srbić i Filip Ude i mnogi, mnogi drugi veliki sportaši, nitko legendarnom Franji nije promaknuo. Tu su, također, i glumci i glazbenici, Mia Dimšić, Enis Bešlagić, Jelena Rozga, Stela Rade, Tin Sedlar, Zlatan Zuhrić. Svakome s kim se fotografira, pokloni nešto iz Slavonije i Orahovice.
- Želim im nekako ostaviti trag kraja iz kojeg dolazim. Evo, nedavno sam Jeleni Rozgi poklonio Gin Ladys Choice, nagrađivani džin orahovačke Destilerije Kostelac, onaj sa šljokicama, i oduševila se. Volim svoju Slavoniju i domovinu, i to želim svuda pokazati. Živim sada svoj život, od ponedjeljka do petka posao, a vikendom putujem na sportske susrete. Inače sam veliki navijač NK Osijek, utakmice na Opus Areni ne propuštam, odem pogledati Hajduk, Dinamo, svaki hrvatski klub mi je drag. Teško je u životu posložiti nešto uza sve kao što se meni dogodilo, ali evo, u ovom pronalazim sebe - zaključuje Franjo Kovač, svojevrsni orahovački veleposlanik iz sjene.
