Špenzle čika Đuke Galovića
U Gradskom muzeju Županja održan okrugi stol "Špenzle - od vojne odore do moderne upotrebe"
Korijene vuče iz vremena Vojne krajine, vrlo je snažne simbolike i višeslojnog kulturno-povijesnog nasljeđa
U Gradskom muzeju Županja održan je okrugi stol "Špenzle - od vojne odore do moderne upotrebe" na kojemu su razmijenjena stručna mišljenja i iskustva i otvoren dijalog o značenju, očuvanju i suvremenoj interpretaciji tog odjevnog predmeta koji je u središtu 59. Šokačkog sijela. Stih poznatog pučkog pjesnika i pisca, pokojnoga čika Đuke Galovića, "Špenzle moje graničarsko ruvo" odabran je za moto ovogodišnje manifestacije, a originalno špenzle tog istinskog čuvara narodne baštine izloženo je u muzeju.
Moderatorica okruglog stola bila je predsjednica ZAKUD-a Vukovarsko-srijemske županije, Martina Kelava. Kustos Mateo Obradović u uvodnom je predavanju iznio povijesni pregled i okolnosti nastanka špenzleta čije ime potječe od engleskog lorda Spencera. Taj tradicijski odjevni predmet muškog i ženskog stanovništva istočne Slavonije i zapadnog Srijema, svoje korijene vuče iz vremena Vojne krajine pod Habsburškom Monarhijom. Izvorno nošene kao dio vojne odore, špenzle su se s vremenom utkale u svakodnevni i svečani život lokalnog stanovništva. Izrađene od kvalitetne valjane vune, prepoznatljive po bogatim ornamentima koji nisu bili samo ukras, označavale su pripadnost vojnoj jedinici, a kasnije i lokalnoj zajednici.
Dokaz šokačkog identiteta
Muzejska savjetnica Etnografskog muzeja Zagreb, Katarina Bušić, u svome se izlaganju fokusirala na važnost očuvanja šokačkog i slavonskog identiteta upravo na primjeru špenzleta, od kraja 19. stoljeća do današnjih dana. Ono je, kako je istaknula, uz kapu i tkanicu, jedno od tri odjevna predmeta kojima se Šokac diči i s njima poistovjećuje, a s njime dokazujemo identitet i pripadnost svome užem zavičaju, odnosno kraju.
Vrlo je snažne simbolike i višeslojnog kulturno-povijesnog nasljeđa. Špenzle je bilo i dio vojne odore, a onda i narodnog odijela. Nakon razvojačenja Vojne krajine i dolazaka stranaca zbog iskorištavanja šuma, na neki se način poljuljalo identitetsko uporište Šokaca starosjedioca i upravo špenzle postaje oznaka starosjedilačkog županjskog stanovništva naspram došljaka - da je netko Šokac znalo se upravo po špenzlu.
"Ako bih mogla izdvojiti jedan predmet za koji se vezao šokački identitet, rekla bih da je to upravo špenzle", poručila je Bušić. Nose ih ne samo članovi KUD-ova i lokalnih skupina, nego i svi drugi, tu su i suknje, torbe, stilizirani i u boji i u ornamentu, ali "strike", njih 11, prepoznatljive su za županjski kraj.
I s književno-umjetničkog gledišta
Muzejska savjetnica Janja Juzbašić predstavila je muzejske primjere iz etnografske zbirke županjskog muzeja, istaknuvši da su i žene imale špenzleta - i žene su čuvale identitet. Razni su nazivi za špenzle - spencle, jankel, jankle, ćurak, ćurakle, rekla, reklja, bundžur ili štriker, s raznovrsnošću ornamenata: šare, strike, jabučice, trešnje, ružmarin, srceta.... A što se od tih tradicijskih odjevnih predmeta čuva u etnološkim odjelima Muzeja Đakovštine i Gradskog muzeja Vinkovci predstavile su njihove kustosice, Ivana Dević i Nikolina Novaković.
Stručna savjetnica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti iz Osijeka, Tena Babić Sesar, govorila je o špenzletu iz književno-umjetničkog gledišta, o elementima identiteta po čemu se, ustvrdila je, prepoznajemo i trebamo dičiti. Špenzle je, ustvrdila je, jedna od riječi slavonskog dijalekta u dijelu govora šokačkog narječja koji nema istoznačnicu u hrvatskom standardnom jeziku. Jedan predmet - mnogo naziva, uglavnom je riječ o pojmovima njemačkoga ili turskog porijeka. Brojni su znanstveni radovi, monografije ili istraživanja posvećena tom predmetu. Mnogi su ga, dodaje, i opjevali, naglasivši da se u jeziku identitet jako otkriva.
"Kad bi špenzle divanilo"
"Kada želiš pokazati tko si i što, navuci špenzle jer njime čuvamo identitet. Dio je tradicijskog ruha, ali i slavonskog dijalekta, i čini nas Šokcem. Prošlost čuvamo u sadašnjosti, ali sadašnjost čuvamo za budućnost. To je i jezik i kultura i identitet i sve ono što mi jesmo, trebamo ga čuvati i o njemu govoriti i tako ćemo ga sačuvati sve nas", zaključila je Tena Babić Sesar.
Na okruglom je stolu Martina Kelava predstavila i edukativnu muzejsku publikaciju "Kad bi špenzle divanilo", izdanje muzeja Cvelferije namijenjenu djeci koja prikazuje nastanak špenzleta. Započinje se s vunom koja se dobiva šišanjem ovaca – prikazana je priprema vune za bojanje, štrikanje i valjanje. Pojašnjen je i povijesni kontekst nastanka špenzleta, odnosno vrijeme Vojne granice te su istaknute prigode u kojima se špenzle nosilo.
