KLAKAR

Jesu li razlog geni, priroda, voda, zrak, tlo…, sve to zajedno ili ništa od toga, no na području Klakara pokraj Slavonskog Broda već stoljećima se rađa tri puta više blizanaca nego drugdje! Prosječno se rađaju na 90 porođaja, a tu na svakih 30! Otkrio je to pučki istraživač prošlosti tog kraja i suradnik HAZU-a Mato Blaževac Pajkov 2000. godine, sasvim slučajno, i od tada ga ta tema golica, pa se vrijedno bacio u požutjele župne knjige krštenih, te je za razdoblje od 325 godina iz njih popisao u tri sela Župe Klakar, koju čine i Donja Bebrina te Gornja Bebrina, čak 304 para blizanaca, ali i šestore trojke, no tvrdi da je blizanaca, koje ovdje zovu dvojci, tu i više od 400. Prvi blizanci kršteni su 1707., i to iz Gornje Bebrine, iz Donje Bebrine 1721., a iz Klakara 1728.

Fenomen blizanaca u tom kraju dovodi tamošnje supružnike i obitelji i u nevjerojatne situacije, pa je Pajkov zabilježio i tri para koji su blizance rodili - po tri puta, a živjeli su tijekom 18. i 19. stoljeća, dok je 19 parova dvojke rodilo po dva puta. Supružnici Ankica i danas pok. Petar Matičević iz Donje Bebrine prvo su dobili blizance, a u petoj trudnoći majka Ankica, rodom iz Donje Vrbe, rodila je - trojke. Tako su Matičevići u pet trunoća dobili osmero djece. O svemu tome Blaževac piše u svojoj knjizi od 85 stranica "Blizanci i trojci u Župi Klakar", koja će biti predstavljena u petak, 9. siječnja, u 18 sati, u domu u Klakaru. Kruna je to njegova ustrajnog trogodišnjeg rada.

Žene Leović

- Kada sam u svojoj prvoj knjizi, "Donja Bebrina", 2000., naveo popis blizanaca rođenih u Donjoj Bebrini od 1856. do 2000., primijećeno je da on sadrži jako puno rođenih blizanaca u odnosu na broj stanovnika, kao i na prosjek blizanaca rođenih u RH i Europi. Nakon 20-ak godina došao sam do novih podataka, tj. starijih matičnih knjiga, pa sam odlučio popis proširiti. U ovom popisu obuhvatio sam cijelu Župu Klakar od njezina osnutka 1790., a i ranije matice krštenih - od 1701. do 1790., iz Župe Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, jer su u to vrijeme sela naše župe pastoralizirali franjevci slavonskobrodskog samostana – kaže Blaževac.

Mato Blaževac Pajkov

USTUPLJENO

Taj Donjobebrinčanin pedantno fenomen blizanaca uranja u prilike tadašnjeg vremena – religijske, društvene, obiteljske, običajne… Donosi niz tablica i popisa, dokumenata, fotografije… Popisujući ih, donosi njihova imena, datume rođenja, imena roditelja, mjesta, djevojačka prezimena majki, sve u svakom od tri mjesta župe.

Kako pojasniti fenomen blizanaca u tom kraju?

- Ne bih se upuštao u stručni medicinski dio tumačenja te pojave jer je to kompleksno pitanje kojim bi se morala baviti struka. No, možemo li prepustiti sve znanosti i njenim dokazima, jer znanstvenici su sebi pripisali tu privilegiju da je istina samo ono što su oni dokazali, iako možda postoje i drugi uzroci pojave velikoga broja blizanaca? Da pitate vjernike, oni bi rekli da je to Božja volja, struka bi se pozvala vjerojatno na genetiku, oni s bujnom maštom na vodu, zrak…, neki drugi bi objasnili na svoj način, ali ni znanost nema odgovore na sva pitanja. U prošlosti narod je više živio u skladu s prirodom i njezinim ritmom, dok se danas zanemaruje priroda i sklad života sa svojim okruženjem. Prije je narod bio zadovoljniji životom, sobom, radovao se malim, jednostavnim stvarima, živio daleko sporije, jednostavnije – kaže Blaževac.

On se, dodaje, nije opredijelio ni za jednu teoriju.

- Postoji nešto endemsko – endemske biljke, endemske bolesti, možda nešto ima i oko toga, a mi moramo vjerovati struci – kaže Pajkov.

Praveći analizu tog fenomena, došao je do zaključka da su blizance najviše rađale žene djevojačkog prezimena Leović.

- No i žene koje su udajom dolazile u našu župu iz drugih sela rađale su isto blizance, pa kuća Gačić u 150 godina rađa šestore blizance, a nijedna žena nije bila iz naše župe – kaže Blaževac.

Anka i Marija Galić, rođene 15. travnja 1963.

USTUPLJENO

Ana i Barbara Mađarević, rođene 8. svibnja 1999.

USTUPLJENO

Iako je iz župnih knjiga popisao 304 para blizanaca u 320 godina, tvrdi da ih je i više od 400, no da svi slučajevi smrti nekog od blizanaca ili oboje njih nisu evidentirani, dok dio smrtnih slučajeva među njima jest. Blaževac navodi kako je mortalitet novorođenčadi bio velik, a smanjuje se u 20. stoljeću, kada se poboljšavaju higijenske i zdravstvene prilike.

Prva D. Bebrina

- Više od 400 blizanaca u tom vremenu moja je procjena, a temelji se na realnim činjenicama – kaže Pajkov, koji podsjeća i na ratove u tom vremenu, vrijeme Vojne krajine kojoj je i taj kraj pripadao, Crkvu i njezine napore da uvede obvezan red među stanovništvo da krsti djecu, što je u ono doba bez prijevoza i konja (zemlja je obrađivana volovima) bilo otežano zbog dugog pješačenja do župe i sl. Blaževac piše i o tadašnjim običajima te donosi retke Luke Lukića, klakarskog učitelja. "Žene rađaju u sobe ili u kuće, u ljetu opet u sobice ili u kućaru, ge nema muški. Koja ne pazi na se, il' je površna, ode na posal, pa tamo rodi, na njive, u grmu ko zečica. Tako je npr. Bara Birtova rodila u Selištu, a Klara Pejića ošla u goste u Sapce, pa tamo Imru rodila. Čestita se žena prije poroda ispovida, jer nezna stalno, 'oće li ostat' živa. Žene rađaju ležeć ili klečeć, a kod nje bude baba i babica ili koja starija žena, al' ne mati…", piše Lukić, a danas zvuči nevjerojatno.

Najviše blizanaca rođeno je u 19. stoljeću – 151, kao i troje trojke, a gledano po selima, u Donjoj Bebrini – 122, gdje je i danas najviše živih blizanaca: u 2024. bilo je 11 dvojki i jedne trojke. Najčešća prezimena blizanaca u Donjoj Bebrini tijekom tog vriemena su: Baboselac (23), Blaževac (16), Zvirotić (13), Matičević (10), Anaković (9), Galić (9) i Leović (8). U Gornjoj Bebrini to su: Čipraković (17), Baričić (11), Suričević (8), Tužilović (8), Đurić (6) i Lović (7), a u Klakaru: Gačić (12), Stanić (8), Pitlović (7), Leović (7), Tvrdojević (5) i Pejić (3).

“Pitanja obitelji presudna su za život naroda i Crkve. Mato Blaževac je to naslutio i na svoj način nam pažnju usmjerio na djecu, znak novoga života: zaustavio se na blizancima… Bez djece, bez živih ljudi, uzalud nam i najsavršeniji arhivi i sva druga nam blaga svijeta", kaže na kraju knjige mons. Luka Marijanović, ocijenivši ju dragocjenim prilogom povijesti župe i naroda. Pregledavati požutjele matične knjige nije bilo jednostavno, pogotovo ne one iz vremena kada se sve pisalo na latinskom, pa i imena djece. No, Blaževac je stvar dotjerao do kraja. Usput rečeno, on blizanaca nema.