Čovjek velika srca cijelu noć izrađivao sanjke i djeci donio snježnu čaroliju
U selu Sveti Đurađ, kraj Donjeg Miholjca, ovog je siječnja snijeg donio ne samo zimske radosti, nego i posebnu priču o upornosti, ljubavi prema tradiciji i nesebičnom darivanju. Goran Zlatunić, iako ne majstor, proveo je cijelu noć i dio dana u svojoj radionici kako bi izradio sanjke, a sve s ciljem da vrati zimske užitke koje je sam doživljavao u djetinjstvu.
Već godinama zima u ovom kraju nije bila prava – snijeg je postao prava rijetkost. No, ove zime prognoze su najavljivale snijeg, a Goran je odlučio iskoristiti priliku. "Kada sam vidio da prognoze zaista govore istinu i da snijeg počinje padati, odlučio sam napraviti nešto posebno za djecu. Želio sam im donijeti malo onoga što sam ja kao dijete proživljavao, tu zimsku čaroliju sanjkanja i smijeha na snijegu", ispričao je Goran.
S obzirom na to da nije profesionalni majstor, Goran je za izradu sanjki odabrao vlastiti pristup: upornost. Oko 21 sat 6. siječnja ušao je u svoju radionicu i bacio se na posao. "Iako nisam imao nikakvog iskustva, nisam želio odustati. Bio je to izazov, ali i prilika da pokažem djeci kako ništa nije nemoguće ako se dovoljno potrudiš", objasnio je Goran.
Bez prestanka, bez sna, cijelu noć i dio dana proveo je režući, savijajući, i prilagođavajući materijale kako bi stvorio sanjke koje će djeca moći koristiti. Zbog njihove veličine i težine, Goran je morao pozvati pomoć i uključiti traktor Dajc, kako bi sanjke prevezao do djece.
Kada su sanjke bile gotove, Goran je pozvao djecu da uživaju u zimskim radostima. Iako su sanjke bile velike i teške, djeca su bila oduševljena. "Bilo je to kao putovanje u prošlost, osjećaj slobode i veselja na snijegu, baš kao kad sam ja bio mali", prisjeća se Goran.
Ova priča o Goranu Zlatuniću, običnom čovjeku s velikim srcem, postala je inspiracija za sve nas. Njegova upornost i volja pokazali su da se, kada je riječ o radosti drugih, mogu ostvariti i oni najljepši snovi. Na kraju, Goranov pothvat nije bio samo o izradi sanjki – bio je to njegov dar djeci Svetog Đurđa, simbol nade, tradicije i zajedništva, kojeg su svi doživjeli s osmijehom na licima.
Dok snijeg prekriva selo, a djeca se vesele na sanjkama, Goranova priča podsjeća na to koliko su jednostavne geste ponekad najdragocjenije.
