ĐAKOVO

Godine 1976. bila je 7-godišnja djevojčica, krenula je u prvi razred, a nagodinu, 2026., postat će baka. Pola je to stoljeća života danas 56-godišnje Slađane Lončarević, pola stoljeća bez ikakvog konkretnog traga o njezinoj majci, Janji (Mandić) Nikšić, rođenoj 21. prosinca 1950., koja se svojoj kćerkici i roditeljima, kod kojih je Slađana bila, posljednji put javila te 1976. i od tada joj se gubi svaki trag. Fotografija na kojoj je kao malena djevojčica u bijeloj bundici i čizmicama koje joj je kupila majka - jedini su trajni spomen na mamu.

Pola stoljeća - puno za reći, a kamoli za proživjeti, 50 godina bez majčina zagrljaja, topline i blizine. “Ako ona ne traži tebe, ne traži ni ti nju”, znala je čuti pitajući za mamu. A onda je, prije pet godina, 9. studenoga 2020., nakon smrti bake Mare, majčine majke, koja joj je bila i baka i roditelj i s kojom ju je životni put iz Josipina Dvora odveo u Osijek, odlučila potražiti majku uz pomoć javnosti, napisavši objavu na FB-u, spremna na sve - i vijest da je živa... ili ne.

Majka Janja (Mandić) Nikšić

USTUPLJENO

Stotine poruka

- Ja tražim svoju mamu, prošlo je jako puno vremena, ali to me stalno kopka i željela bih ju pronaći. Ja sam rođena 13. 10. 1969. Moji roditelji su otišli u Njemačku kad su meni bila samo 2 mjeseca i ostavili me baki Mari Mandić (moj anđeo). Tamo su se ubrzo razišli. Tata se zove Josip Nikšić, a mama Janja (Mandić) Nikšić. Mama se javljala do moje 7. g., a poslije toga joj se gubi svaki trag. Ni dandanas ne znamo da li je živa ili mrtva. Bila je jedno vrijeme u Brettenu. Ako netko išta zna, barem gdje bi se mogla obratiti. Unaprijed svima hvala na pomoći. Nisam napisala da je mama živjela na Josipin Dvoru kod Osijeka... Podijelila sam u grupe koje traže izgubljene...- napsiala je prije pet godina na FB-u Slađana, sročivšu u tih nekoliko redaka dobar dio svog života i stalno pitanje - gdje je moja mama, je li živa ili ne, misli li na mene...

Slađana u bundici i čizmicama koje joj je kupila majka, s tetom

USTUPLJENO

- Od tada do danas primila sam na stotine poruka, dojava... koje su vodile do Njemačke, Francuske, BiH, Srbije... Puno ljudi javilo mi se dobronamjerno, u dobroj vjeri, a neki i ne, a ti su, vjerojatno, biti vođeni samo zabavom, znatiželjom, razbibrigom... - kaže Slađana, dosadašnja Širokopoljčanka, danas s osječkom adresom. Potraga za majkom dovela ju je i do, nakon punih 40 godina, ponovnog susreta s ocem, koji je nakon razlaza s Janjom zasnovao novu obitelj. Slađani su se javile i žene koje su radile s njezinom majkom.

- Često te spominjala: “Moja Slađa...”. Bila je jako dobra, draga, ali i naivna žena - rekle su mi o njoj. No, bilo je i poruka kako ona više ne živi pod tim imenom i prezimenom i da ju ne tražim... - prenosi djelić kontakata i poruka tijekom 5-godišnjeg javnog traženja majke Slađana. Iz dijela poruka stječe se dojam da se možda u međuvremenu ponovno udala, i to za muškarca druge vjeroispovijesti te da se u tim okolnostima ne želi vraćati u prošlost, a ni javljati joj se... Bile su i naznake da jedna žena možda jest Janja, rođena Mandić, no da ne želi priznati to, stupiti u kontakt s kćeri.

Slađanin izvod iz matične knjige rođenih

USTUPLJENO

Nada

- Bila sam se obratila i Crvenom križu, ambasadi u Njemačkoj, javili su mi se mnogi, znani, neznani, pa i jedan svećenik..., Kontaktirali su me i s jedne strane TV kuće koja ima emisiju na tu temu..., no do sada moji napori nisu rezultirali pronalaskom majke, žive ili preminule - kaže Slađana, koja je u životu preživjela i gubitak supruga nakon što se teško razbolio, a s kojim je dobila dvoje djece koja su joj u njezinu traženju majke najveća porška. Ide dalje.

- Nada uvijek postoji - kaže ta 56-godišnja žena danas, nakon pet godina javnog traženja majke, žene koja ju je rodila, a koja joj je i nakon pola stoljeća najveća životna tajna.