Nadbiskup Đuro Hranić posvetio je oltar i blagoslovio obnovljenu crkvu sv. Jurja u Đurićima
Nakon gotovo pedeset godina crkva je temeljito obnovljena, vraćena joj je izvorna ljepota i dodatno je uređena
Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić posvetio je oltar i blagoslovio obnovljenu crkvu sv. Jurja mučenika u Đurićima, što je bio povijesni dan za to malo selo na istoku županjske Posavine, na području snažno pogođenom depopulacijom. Taj je događaj pokazao ljubav i duhovnu brigu za male zajednice, kao znak nade, utjehe i vjere u bolje sutra. Uz vlč. Ivana Živića, župnika u Gunji i upravitelja svetišta Šumanovci, čijoj župi pripada filijala Đurići, i koji je bio inicijator projekta obnove crkve, na svečanom misnom slavlju koncelebriralo je još šest svećenika. Ondje su bili i rođeni Đurićanin - vlč. Ivan Jurić, župnik Župe Uzvišenja svetoga Križa u Osijeku; vlč. Marko Mikić, župnik u Posavskim Podgajcima, Rajevu Selu i Strošincima; vlč. Tomislav Karavidović, župnik u Vrbanji i Soljanima, o. Ivan Kolosok, grkokatolički svećenik; vlč. Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata i vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i ceremonijar ovoga slavlja.
SNAŽNA POVEZANOST SA SV. JURJEM
Dobrodošlicu nadbiskupu Hraniću izrekla je studentica Dora Kulišić, podsjetivši na povijest crkve u Đurićima i učinjeno tijekom njezine temeljite obnove. "Blagoslivljamo ovu vašu crkvu, sagrađenu od vaših predaka i posvećenu sv. Jurju, mučeniku. Ona je znak vaše vjere, vašega katoličkog i hrvatskog identiteta te povezanosti sa sv. Jurjem kao Vašim zaštitnikom, do te mjere da je jedno od vaših najstarijih prezimena Jurić i da se i samo mjesto zove Jurići/Đurići", ustvrdio je nadbiskup Hranić.
"Nakon gotovo pedeset godina odlučili ste temeljito obnoviti svoju crkvu, vratiti joj izvornu ljepotu, ali i dodatno urediti njezino središte, zato posvećujemo i novi kameni oltar koji predstavlja Krista. On je središte svake crkve, najvažnija sastavnica u kojoj ne vidimo samo kameni predmet, nego raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista: stol ljubavi i žrtvenik križa", kazao je nadbiskup u svojoj homiliji. A u blagoslovljenoj će se crkvi, poručio je župljanima, svatko od njih, hraneći se s tog oltara, posvećivati i postajati sveti hram posvećen Gospodinu. Novi oltar i molitve u filijalnoj crkvi u Đurićima posvetili su za nova svećenička i redovnička zvanja iz njihovih obitelji, kako bi i oni i čitava Nadbiskupija imali dovoljno navjestitelja Božje riječi i službenika oltara.
UGRAĐENE MOĆI SV. GELTRUDE
Povelju posvete oltara pročitao je vlč. Ivan Jurić, a ona je potom, skupa s moćima svete Geltrude Comensoli, pohranjena u novi oltar kojega je nadbiskup, izmolivši posvetnu molitvu, pomazao i krizmanim uljem. Obred je nastavljen paljenjem tamjana te kađenjem oltara. Nakon posvete, oltar je ukrašen svečanim oltarnikom i cvijećem, upaljene su svijeće i crkva je zasjala u punom svijetlu. U prikaznoj procesiji, donoseći darove na oltar, sudjelovali su mnogi mladi Đurićani, odjeveni u narodne nošnje. Liturgijsko je slavlje animirao zbor iz Đurića, potpomognut s nekoliko članova župnog zbora iz Gunje.
Na kraju svečane svete mise župnik domaćin, vlč. Ivan Živić, zahvalio je ponajprije Trojedinome Bogu i Gospi Šumanovačkoj na pomoći u obnovi crkve. Uz prigodne riječi i darove, zahvalio je i nadbiskupu Đuri Hraniću što svojim dolaskom pokazuje ljubav i duhovnu brigu za male zajednice kao što su Đurići.
Obnova filijalne crkve trajala je godinu dana i u nju je uloženo 80 tisuća eura. Najveći dio novčanih sredstava dalo je svetište Gospe Šumanovačke, a zatim domaći sin, vlč. Ivan Jurić i župljani - u selu ih trenutačni živi 173, te Općina Drenovci.
NOVI SJAJ 204 GODINE STARE CRKVE
Crkva sv. Jurja mučenika u Đurićima sagrađena je 1821. godine. U jesen 2024. započelo se s temeljitom obnovom unutrašnjosti crkve koja je posljednji put obnovljena 1979. godine. Obnovljen je drveni oltar s svetohraništem i slikom sv. Jurja mučenika te svi postojeći kipovi i postaje križnoga puta. Na mnogim je mjestima obijena žbuka i postavljene su nove električne instalacije. Svi zidovi su ostrugani i pregletani, i crkva je iznutra oslikana na temelju starih oslika koji su nađeni na postojećoj žbuci, a u orginalu su rađeni davne 1831. godine. Postavljena je nova rasvjeta, ozvučenje i grijajući i rashlađujući elementi. Svetište je povišeno i izolirano, postavljen je novi pod od bračkog kamena kao i oltar i ambon. Ostali dio lađe crkve popločan je s porculanskim pločicama. U crkvu su postavljena nova klecala i klupe te nova ulazna vrata u crkvu i na kor. Sakristija je toplinski izolirana, ondje je postavljen novi ormar i radni stol, a osigurana su sva pomoćna sredstva potrebna za normalno funkcioniranje i održavanje crkve.
