Tomislava: Ivana i dalje živi s nama, pa i kroz ovaj turnir
Ivaninu posljednju objavu na IG-u, “Živi mi se”, njezini prijatelji nose kao tetovažu
ILOK
Iločanka Tomislava Banožić organizatorica je Memorijalnog turnira u čast pokojne Ivane Bošnjak. "Ivana je bila i ostala moja najbolja prijateljica. Ja sam rođena 28. siječnja 2000., a Ivana 29. veljače iste godine. Da, slavila je rođendan svake četiri godine", prisjeća se Tomislava.
Njihovo je prijateljstvo počelo još u osnovnoj školi, a nastavilo se tijekom srednje škole u Osijeku iako nikada nisu bile u istom razredu. Tomislava je pohađala smjer za farmaceutskog tehničara, a Ivana za laboratorijskog tehničara. Živjele su zajedno u Srednjoškolskom đačkom domu Osijek i kroz cijelo su školovanje bile nerazdvojne, trenirale su zajedno odbojku i dijelile sve važne trenutke.
Jedan je od najljepših zajedničkih trenutaka bio maturalac u Prag 2017. godine. "Dvije cure koje se cijeli život druže zajedno idu na maturalac u Prag, naravno da nam je to bio vrhunac života", prisjeća se Tomislava. No trećeg dana izleta Ivani je iznenada pozlilo i završila je u bolnici. "Mislili smo da će joj trebati samo infuzija, ipak je bio maturalac i iscrpila se od cjelodnevnog obilaska grada i šetanja po 20 kilometara u Pragu", dodala je Tomisalava. Međutim, snimanjem glave doktori su otkrili da joj je jedna žilica u mozgu pukla, zbog čega je slijedila hitna operacija. Tijekom operacije otkriveno je da Ivana ima zloćudni tumor na mozgu. Unatoč teškim prvim prognozama, Ivana se probudila tri dana nakon operacije i poslala Tomislavi fotografiju na kojoj je bila ćelave glave. Dva je tjedna provela u bolnici u Pragu, a zatim je sanitetom prevezena u Zagreb.
Nakon toga vratila se kući u Ilok i započela četvrti razred srednje škole, koji je završila zajedno sa svojim vršnjacima. Tijekom zime prošla je zračenja, a rezultati su bili ohrabrujući. Iako je imala želju studirati na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku, nije ga upisala. Nastavila je s terapijama, kemoterapiju je uzimala oralno, a imala je i još jednu operaciju. Unatoč svemu, brzo bi se vraćala svakodnevnom životu. Ivana je cijelu prvu godinu Tomislavina studija stažirala. No u listopadu 2019. prestala je odgovarati na poruke. Tomislava je odmah znala da se nešto događa i, nažalost, bila je u pravu, Ivanino se stanje naglo pogoršalo. Početkom 2020. godine završila je na intenzivnoj njezi u Vukovaru, gdje je 29. siječnja 2020., dan nakon Tomislavina rođendana, izgubila bitku s bolesti - samo mjesec dana prije svog "petog" rođendana.
Nakon Ivanine smrti Tomislava i društvo samoinicijativno su organizirali prvi memorijalni turnir, koji se i danas pamti kao najveći, s čak 24 prijavljene ekipe. Ove godine, 1. i 2. kolovoza, održan je šesti zaredom Memorijalni turnir "Ivana Bošnjak". Sudjelovalo je 16 ekipa, a cilj je turnira jednostavan - da se Ivana nikada ne zaboravi. "I kroz ovaj turnir ona i dalje živi s nama", kaže Tomislava.
Ivana je imala mlađeg brata i stariju sestru, koja je svojoj kćeri dala ime Ivana, a mala Ivana sigurno će postati redovit posjetitelj ovih turnira. Tomislava je u međuvremenu osnovala i udrugu "Ivana" Ilok kako bi formalizirala organizaciju turnira. Turnir nema kotizacija ni novčane nagrade, dijele se medalje, a cilj je sjećanje, druženje i zabava na plaži uz Dunav. "Nije to ništa previše profesionalno, dečki iz Iloka volontiraju, sude, svi zajedno radimo iako sam ja organizatorica. Ništa ne bi bilo moguće bez pomoći ostalih Ivaninih prijatelja. Ljudi traktorima donesu pijesak, mreže, linije za teren, semafore… ili doniraju simbolične iznose", dodaje. Osim prijatelja tu su i sponzori iz cijele Hrvatske, kao što je Fina, Vukovarsko-srijemska županija i mnogi lokalni obrtnici.
Moto turnira je "Živi mi se". To je bila posljednja Ivanina objava na Instagramu, s fotografijim nastalom na Dunavcu, gdje su zajedno provele jedan poslijepodnevni izlazak. "Sjedile smo na podu, bile site od torte i smišljale opis za fotku. Ivana je rekla: - 'Živi mi se.' Meni je to bilo čudno jer je tada izgledala sjajno. Pitala sam ju zašto baš to, a ona je samo rekla: 'Pa ne znam.' Sad vjerujem da je sve znala, ali nije htjela da ja saznam", prisjeća se s tugom Tomislava.
Danas je u Iloku izreka "Živi mi se" simbol Ivanine prisutnosti među onima koji je vole i pamte. Uz Tomislavu, još pet osoba nosi ju kao tetovažu, podsjetnik na prijateljstvo koje ne blijedi.
