SEMELJCI/KORITNA

Godinama želeći da za uskrsne blagdane njihovo mjesto, Semeljci, ima veliko uskrsno jaje u centru, ispred Općine, Mihaela Šogorić, koja godinama drži radionice o tradicionalnom načinu "šaranja" jaja u tom kraju, kao i grupa žena okupljena oko nje, napokon su došle na svoje i u nedjelju popodne "išarale" su megajaje.

Istovremeno, i u susjednoj Koritni njezin mještanin Marko Gradištanac, po seoski Sekereš, seoskim i prirodnim motivima oslikava megajaje što će biti postavljeno pred crkvom.

Tintoblaj

Prva su to dva velika oslikana jaja u općini. Višegodišnjoj želji za to bila se ispriječila skupoća njegove izrade i dopreme iz Zagreba – izrada je, kaže Mihaela 1350 eura plus PDV, a prijevoz 500 eura.

- No, potom su se javili dečki iz Koritne, vatrogasci, i rekli da će se to riješiti vlastitim, domaćim snagama. Pričali smo s načelnikom Grgom Lončarevićem i stvar je dogovorena – otvoren je račun za te potrebe, za materijal, konstrukciju, boje i dr. I izrada je počela. Marko Gradištanac vario je konstrukciju, stavljao mrežicu, gips, koristeći ljepilo, glet i drugi materijal i napravio dva velika jaja od metar i pol, a obujam je malo više od tri metra - kaže Šogorić. U njezin "ajnfort" dopremljeno je bagerom.

Dok u dvorištu Gradištanca nastaje korićansko megajaje koje taj samozatajni talentirani Korićanin oslikava motivima seoskog krajolika u više godišnjih doba, narodne nošnje, šokačkog kola, polja i dr., Semeljčanke – Mihaela Šogorić, Marija Gabrić, Vesna Gabrić i Anica Beno - oslikale su ga tradicijskim cvjetnim i motivom čipke. U plavoj, ljubičastoj i crvenoj boji.

- Zamijenile smo "tintoblaj", zbog veličine, fasadnim bojama te prelakirale vodenim lakom - kaže Šogorić

Skupina Semeljčanki 2024. predala je zahtjev Ministarstvu kulture da se u njihovom kraju tradicionalno "šaranje" jaja voskom zaštiti uvrštavanjem na listu nematerijalne kulturne baštine Hrvatske. Nositeljica zahtjeva je Mihaela Šogorić, a sunositeljice Vesna Gabrić, Marija Gabrić, Anica Beno, Marija Garvanović i Marica Paradžiković.

Zaštićeno dobro

- Zahtjev se nije mogao predati samo za naše selo, nego da se ta tradicijska tehnika zaštiti za čitavu Đakovštinu, pa je uvršten i Vlado Matoković iz Selaca Đakovačkih, koji je također pokazao da radi tu tehniku - pojašnjava Šogorić, koju je tu tehniku naučila Marija Garvanović. Šogrić ju i uoči ovog Uskrsa promiče na radionicama.

- Jaja treba skuhati u čistoj vodi na tvrdo, a prethodno ih dobro oprati. Na kraju "šporeta" stoji posudica s voskom, mora biti vruć i tekući. Željeni motivi crtaju se "kisicom". Većinom su to motivi preuzeti s narodnih nošnji – cvijeće, listići, ima i nešto geometrije, no to nije tradicionalni motiv ovog kraja. Kad se to nanese, nacrta, stavi se jaje u prvu boju. Uvijek se ide od svjetlije prema tamnijoj. Kada se dobije boja na jajetu, ono ide van na sušenje. One dijelove koje želite npr. u crvenoj pokrijete slojem voska i stavljate ga u drugu boju pa u treću itd. Nekada to zna biti i 4-5 boja, no najčešće su 2-3 jer jaje se u više boja kvasenjem i sušenjem zna "popirgati" od octa u boji - kaže Šogorić.

- Kada je bojenje završeno i kada je jaje suho, grije se na plamen svijeće pri čemu se vosak cijedi, a jaje briše krpicom. Sjaj se dobije slaninom ili masnom krpicom - kaže Mihaela. Odgovor na zahtjev za zaštitu "šaranja" jaja voskom slijedi nakon što mu se usuglasi tekst.