PETLOVAC

Ženski nogomet sa zanimanjem godinama prati velik broj zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu, a te utakmice nerijetko znaju biti borbenije i uzbudljivije onih koje igraju njihovi kolege. Nisu rijetkost ni lige u kojima, uz suce, sude i sutkinje. No ne može se baš svaki dan vidjeti da na jednoj utakmici pravdu zajedno dijele - otac i kći.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Upravo su to učinili Zlatko (52) i Sara (16) Posavec iz baranjskog Petlovca. U prvenstvenoj utakmici sudili su mlađim pionirima NK Petlovac i NK Borac (Kneževi Vinogradi). Zlatko je bio glavni sudac, a Sara pomoćnica. Da im je to netko pričao prije deset i više godina, sigurno mu ne bi vjerovali. Sara je, doduše, u sportu od malih nogu. U Belom Manastiru trenirala je gimnastiku u GD-u Beli Manastir i odbojku u ŽOK-u Baranja, a vlasnica je medalja s raznih natjecanja u tim sportovima. Kaže da je poodavno zavoljela i nogomet, posjećivala utakmice te počela navijati za Osijek. Ali o suđenju nije razmišljala. Međutim, malo-pomalo uloga djelitelja pravde postajala joj je sve zanimljivija. Tatu Zlatka sve je više propitivala o pravilima nogometne igre.

- Svi kažu da je nogomet pravi muški sport, ali ja ne mislim tako. Sport je, po meni, za sve - priča ova učenica Druge srednje škole u Belom Manastiru, smjer hotelijersko-turistički tehničar, ističući važnu ulogu oca Zlatka. Godinama ga je gledala kako sudi i interes za taj segment nogometne igre pojačavao se. Bilo joj je, kaže, zanimljivo, pa je sve više pozornosti posvećivala pravilima. A kada je saznala za prijave u Nogometnom središtu Beli Manastir, nije dvojila. Prijavila se, odslušala nekoliko seminara i položila za sutkinju. Uslijedilo je i vatreno krštenje na igralištu.

- Ne mogu reći da nemam tremu i da me nije pomalo strah. Mislim da pravila znam, ali drugo je papir, a drugo igralište. Nešto, ipak, treba doživjeti na igralištu i svakodnevno se usavršavati - kaže Sara.

Otac Zlatko ne skriva ponos.

- Imam nasljednicu - kaže ushićeno, naglašavajući kako misli da Sara ima potencijala dogurati do Prve lige, što joj je i želja. On se nogometom bavi još od malih nogu. Napominje kako je do Domovinskog rata igrao za mjesni klub, Jadran i Špartu, a u progonstvu, 1994. godine u Valpovu, položio je za nogometnog suca.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Bilo je dobro, upoznao sam mnogo ljudi i stekao nova prijateljstva. Bio sam prilično ambiciozan, ali se dogodio odlazak u Švicarsku na privremeni rad. Tamo sam bio pet-šest godina, nisam se bavio suđenjem i ambicije su splasnule. Ipak sam, nakon povratka u Hrvatsku, odlučio nastaviti sa suđenjem i sada sudim utakmice I. Županijske nogometne lige - priča Zlatko, ponavljajući kako mu je neizmjerno drago što je njegova kći odlučila poći očevim stopama. Nada se, podvlači, da će biti bolja od tate.