Bliži se Uskrs, uoči kojega se, na Veliki petak, diljem Hrvatske na trpezi nalazi riba. U kontinentalnom dijelu Hrvatske primat ima ona slatkovodna, prije svega šaran. Prosječna cijena šarana u slavonsko-baranjskim ribarnicama već je neko vrijeme 5,2 eura za kilogram i do Uskrsa ne bi trebala rasti. O cijenama ribe i slatkovodnom ribarstvu uopće razgovarali smo s prof. dr. sc. Draganom Kovačevićem, potpredsjednikom HGK za poljoprivredu i turizam.

Je li šaran poskupio u odnosu na prošlu godinu?

- Cijena konkretno šarana nije rasla ove godine u usporedbi s prethodnom. Prema podacima naših članica, proizvođača iz sektora slatkovodne akvakulture, trenutačna je cijena šarana u njihovim ribarnicama 5,20 eura po kilogramu, dok je u trgovačkim lancima oko pet eura. Jedan od razloga stagnacije cijena leži u tome što su prošle godine zabilježeni bolji uzgojni rezultati u odnosu na godinu prije, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj Europi. Treba reći da su prema podacima Državnog zavoda za statistiku potrošačke cijene "svježe ili rashlađene ribe" te "ribe i plodova mora" u veljači ove godine u odnosu na isti mjesec 2024. povećane za 11,2 %, odnosno 10,3 % i na godišnjoj razini rasle su gotovo dvostruko više od mesa. Međutim, podaci Državnog zavoda za statistiku obuhvaćaju cijele grupe proizvoda ribarstva, zbog čega bi za procjenu povećanja cijena svake pojedine vrste riba bila potrebna dodatna analiza.

Dragan Kovačević

Ustupljena fotografija

Jesu li relativno visoke cijene slatkovodne ribe opravdane?

- Cijena, recimo, šarana u maloprodaji je na prošlogodišnjoj razini, međutim, povećanje cijena proizvoda iz dviju statističkih grupa - "svježe ili rashlađene ribe" te "ribe i plodova mora" - za više od 10 % na godišnjoj razini posljedica je značajnog rasta svih troškova proizvodnje, posebice hrane za ribe. Znatno su porasli i troškovi radne snage, a proizvođači iz sektora slatkovodne akvakulture dodatno imaju i velike troškove sanacije posljedica klimatskih promjena, posebice poplava i suša. Povećanje proizvodnih troškova vezano je i za nove standarde koje proizvođači iz sektora akvakulture moraju primjenjivati, a koji proizlaze iz zelene tranzicije i brige za dobrobit životinja te iz sve strožih zakonskih ograničenja proizvodnje. Tu svakako treba spomenuti zaštitu predatora, strože uvjete zaštite okoliša, kao i uskraćivanje prihoda od lova.

Koliko se godišnje slatkovodne ribe uzgoji u Hrvatskoj?

- Dugoročni trend pokazuje rast u području akvakulture slatkovodnih riba u Hrvatskoj. Kod nas se uzgoj slatkovodnih vrsta riba obavlja na dva načina. Dominira uzgoj toplovodnih, odnosno ciprinidnih ili šaranskih vrsta s čak 90 % proizvodnje, dok uzgoj hladnovodnih, salmonidnih ili pastrvskih vrsta čini oko 10 %. Proizvodnjom toplovodnih vrsta riba bavi se 19 proizvođača na 27 uzgajališta, a hladnovodne vrste riba uzgaja također 19 proizvođača na 21 uzgajalištu. Posljednji službeni podaci Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kažu da je ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u 2023. godini bila veća od 3,5 tisuća tona. U strukturi proizvodnje šaran čini 62 %, a pastrva 12 %. U odnosu na 2022. godinu, proizvodnja je smanjena za 11 %, no ako tu proizvodnju usporedimo s 2019. godinom, riječ je o povećanju za 19 %. Za prošlu godinu nisu još objavljeni službeni podaci, no na temelju informacija koje dobivamo od naših članica očekujemo porast proizvodnje u odnosu na 2023. godinu, jer je upravo proizvodnja doživjela značajna ulaganja.

Kolika je godišnja potrošnja i je li količina slatkovodne ribe uzgojene u RH dovoljna za naše potrebe?

- Hrvatska pokriva potrebe domaćega tržišta u proizvodnji šaranskih vrsta, dok proizvodnja pastrva nije dostatna za domaće potrebe, pa velike količine pastrve uvozimo. Prema izračunu Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, potrošnja proizvoda slatkovodne akvakulture u 2023. godini iznosila je 1,32 kg po stanovniku. U 2023. proizvedeno je 438 tona pastrva, a uvezeno više od 500 tona svježe ili rashlađene pastrve, oko 480 tona žive pastrve i 130 tona smrznute. Navedeni proizvodi najviše se uvoze iz Poljske, Slovenije, Italije, Bosne i Hercegovine i Turske. Smrznuta uvozna pastrva najčešće se servira po restoranima, objektima javne prehrane. Htio bih tu napomenuti da HGK još od 2011. godine provodi projekt "Riba Hrvatske - Jedi što vrijedi" kojim želimo dodatno potaknuti naše potrošače da pri kupnji proizvoda ribarstva provjeravaju deklaracije i kupuju što je moguće više domaće pastrve i ostalih vrsta ribe iz hrvatskog uzgoja. Potrošači time izravno utječu na razvoj domaće proizvodnje i očuvanje radnih mjesta, dok istovremeno konzumiraju svježe, domaće, visokokvalitetne proizvode iz uzgoja u hrvatskim vodama. Kampanja "Riba Hrvatske - Jedi što vrijedi" u početku se financirala sredstvima državnog proračuna, no ulaskom u EU Hrvatska gospodarska komora osigurala je financiranje tog projekta iz EU sredstava i tako omogućila hrvatskim tvrtkama besplatan nastup na vodećim međunarodnim sajmovima ribarstva kao što su Seafood Expo Global u Barceloni, Conxemar u Vigu, Fish International u Bremenu te Seafood Expo North America u Bostonu. Sajam Seafood Expo Global najveći je svjetski sajam proizvoda ribarstva na kojemu HGK već tradicionalno, više od dvadeset godina, organizira zajednički nastup svojih članica. Također, više od deset godina izlažemo na specijaliziranom sajmu smrznutih morskih plodova Conxemar – jednom od najvećih ribarskih sajmova u Europi i četvrtom sajmu po značenju na svjetskoj razini. U sklopu projekta nastupali smo i na sajmu bitnom za tržište Njemačke i sjevera Europe, Fish International, a sredinom ožujka ove godine prvi smo put nastupili i na međunarodnom sajmu Seafood Expo North America. Taj je nastup reakcija na potrebu naših članica za pronalaskom novih tržišta koja će znati vrednovati kvalitetu proizvoda koje nudimo. U tom smislu tržište SAD-a svakako je zaslužilo posebnu pozornost, a sajam Seafood Expo North America najveći je sajam proizvoda ribarstva u Sjevernoj Americi. Iz sredstava projekta "Riba Hrvatske - Jedi što vrijedi", osim sajmova, HGK provodi kontinuiranu medijsku kampanju na nacionalnim televizijama i društvenim mrežama te organizira edukacije. Od 2016. realizirano je nešto više od tri milijuna eura europskog novca koji je u potpunosti vraćen sektoru ribarstva kroz navedene aktivnosti.

Na kojem je mjestu RH po konzumaciji ribe u usporedbi s ostalim europskim državama?

- Mi smo u Hrvatskoj po potrošnji ribe nešto iznad europskog prosjeka. Prema najnovijim procjenama za EUMOFA-e, European Market Observatory for Fisheries and Aquaculture Products, koji je uspostavila Europska komisija, RH se nalazi na 7. mjestu u EU-u, s ukupnom potrošnjom od gotovo 24 kg po stanovniku. To je nešto malo više od EU prosjeka od 23,51 kg po stanovniku. Posebno je važno istaknuti da se u posljednjem izvješću EUMOFA-e navodi da postoji trend smanjenja potrošnje ribe u EU-u, no da je Hrvatska iznimka i da se u Hrvatskoj potrošnja ribe kontinuirano povećava, što je svakako sjajan trend u prehrani, posebice zbog vrijednih nutritivnih i prehrambenih svojstava ribe. Smatram kako i navedeno povećanje potrošnje ribe kod nas ide u prilog važnosti projekta “Riba Hrvatske - Jedi što vrijedi”.