SNJEŽANA FRIDL
22.3.2025., 08:00
60. GODINA REĐENJA

Fra Rikardu Povelja sa zlatnim grbom

Fra Rikard Patafta (89), koji je u Župi sv. Josipa proveo 27 godina, inspirira radom i moralom

ĐURĐENOVAC

Prigodom Dana općine Đurđenovac, fra Rikard Patafta koji je proslavio 60. godina svećeničkog ređenja, proglašen je počasnim građaninom Općine Đurđenovca te mu je dodijeljena Povelja sa zlatnim grbom Općine Đurđenovac.

Općinsko vijeće Đurđenovca ranije je podržalo prijedlog načelnik Hrvoja Topalović da se fra Rikarda proglasi počasnim građaninom za sve ono što je svojim moralnim autoritetom i djelovanjem učinio za Općinu Đurđenovac, osobito za Župu sv. Josipa u Đurđenovcu, u kojoj je bio župnik gotovo 30 godina.

Priznanje mu je nedavno uručeno na proslavi Dana općine Đurđenovac, a zahvalivši na imenovanju počasnim građaninom, fra Rikard je istaknuo kako mu je 27 godina službe u Đurđenovcu ostalo u srcu kao poseban dio njegovog života koji je bio obilježen radosnim i lijepim trenucima stvaranja, gradnje i duhovnog napretka.

Fra Rikard (89) svoj je dijamantni jubilej prije dvije godine proslavio u svojoj rodnoj župi Pribislavec i u Karlovcu, lani u đurđenovačkoj župi, a potom u Krapini i Bjelovaru. Zaslužan je za izgrađene dvije nove crkve na području Župe sv. Josipa u Đurđenovcu. Jedna je izgrađena u Našičkom Novom Selu i posvećena je sv. Ani, a druga u Teodorovcu i ona je posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Zbog fra Rikarda, petero mladih Đurđenovčana odlučilo je slijediti Božji poziv.

Šeks i Ivić

Dosad su titulu počasnog građanina Općine Đurđenovac dobili Vladimir Šeks i Tomislav Ivić. Šeks je počasnim građaninom Đurđenovca proglašen dok je bio potpredsjednik Hrvatskog sabora, a Ivić zamjenik ministra obrane.

Osim u Đurđenovcu, u svojih 60 godina svećeništva bio je na službi u Karlovcu, Vukovaru, Zemunu, Krapini, a posljednjih jedanaest godina na službi je u Bjelovaru.

Fra Rikard, čije je krsno ime Vladimir, rođen je 10. srpnja 1936. godine, u skromnoj, pobožnošću ispunjenoj obitelji u Pribislavcu kod Čakovca. Vrlo brzo mladi Vladimir odlazi u franjevačko sjemenište u Zagreb, dobiva redovničko ime Rikarda, a prve je zavjete položio 1945. godine. Na blagdan Rana sv. Franje, 17. rujna 1959. položio je svečane zavjete. Za svećenika je zaređen 2. veljače 1963., a na spomendan Stepinčeve smrti 10. veljače iste godine proslavio je u Čakovcu svoju mladu misu. Nakon mlade mise dobio je dekret za svećeničku službu u Karlovcu, gdje je služio osam godina.

Trenutačno je u bjelovarskoj Župi sv. Antuna Padovanskog župni vikar i vrlo je aktivan. Dobrog je zdravlja, uvijek nasmijan i spreman za šalu. Život fra Rikarda ispunjen je znanjem, glazbom, sportom i nadasve vjerom, pa je po mnogočemu inspiracija drugima. Njemu u čast svake godine 9. lipnja održava se Rikijada, popularno druženje, čija tradicija je započela još u Đurđenovcu.

Rado čita knjige na esperantu, a počeo je učiti i španjolski. U njegovom opusu su latinski, grčki, francuski i njemački jezik, koje je učio na studiju teologije, a kasnije je naučio talijanski, engleski i poljski.

- Kod nas zapravo nema umirovljenja, već radimo dokle god možemo - kaže fra Rikard, koji u svećenički starački dom u Varaždin još uvijek ne namjerava ići.