ŽUPANJA

U okviru programa 58. Šokačkog sijela, koje je završilo u utorak, uoči Pepelnice, velikom Seljačkom zabavom priređena je promocija monografije "Petnaest godina Udruge stanara šokačkih stanova Đeram Županja", koja ostaje trajan i vrlo vrijedan svjedok vremena za buduće naraštaje. Pozdravljajući goste, uzvanike i okupljene stanare, Antun Balentović-Mašin prisjetio se pokretanja inicijative i dana osnivanja udruge, koja je proteklih godina postala jedna od najaktivnijih u gradu.

Zavičajna baština

O monografiji su govorili autori Zvonimir Stjepanović i Josip Branković te urednik Vladimir Zlatarić.

Podsjetili su na to da u Slavoniji gotovo i nije bilo gospodarstva bez svoga stana, koji je bio staro blago šokačko. Stan im je bio drugi dom i na njemu je sve vrvjelo. Na stanu se nekada "rano ranilo i puno radilo". O stanovima i njihovu značenju, stoji u uvodniku monografije, pisali su mnogi autori.

Zvonko Stjepanović i Josip Branković

MARIJA LEŠIĆ OMEROVIĆ

Još je 1858. godine pedagog, književnik i etnograf Mijat Stojanović uvjerljivo i dojmljivo ocrtao stan. Primjećuje da su proljeće i jesen dva godišnja doba kada je najugodnije živjeti na slavonskome stanu, zaključivši: "Slavonci sa stana izdržavaju dom, i tko ima čestit stan i dom mu je dobar". Jer kako kaže pučki pisac iz Šiškovaca Iva Jemrić-Rus, "sa stana je život poticao, sa stana je izvor dobar bio, sa stana se teklo i gradilo, sa stanom se svako ponosio". Ante Knežević objavio je 1990. godine opsežnu i iznimno vrijednu knjigu "Šokački stanovi" u kojoj ih je opisao od postanka (od sredine 18. stoljeća) pa do nestanka (sredina 20. stoljeća). Terenski rad koji je obavio bio je vrlo zahtjevan, pričao je s mnogim suradnicima kazivačima koji su živjeli, kako autor kaže, u užoj Šokadiji (županjski, vinkovački, đakovački i brodski kraj). To su samo neki od razloga, istaknuo je Zvonimir Stjepanović, zbog čega je tu zavičajnu baštinu trebalo oživiti. A to su, na inicijativu nekolicine vlasnika tradicionalnih šokačkih stanova, učinili Županjci 9. travnja 2009. godine, osnovavši Udrugu stanara šokačkih stanova "Đeram". Osnivačka skupština okupila je tridesetak članova, za predsjednika je izabran Antun Balentović-Mašin i sve do danas obnaša tu časnu dužnost. Tada je rečeno da su neki od glavnih zadataka Udruge oživljavanje i promicanje tradicijskog načina života na šokačkim stanovima, stanarskih alata i zanata, stanarske gastronomije te očuvanje i zaštita prirodnog okoliša. Tijekom svih petnaest godina, istaknuto je na promociji monografije, Udruga stanara šokačkih stanova "Đeram" uključila se u gotovo sve manifestacije tradicijske kulture priređene u Županji i njezin su rad i silni entuzijazam prepoznat i izvan lokalnih okvira.

Dah prošlih vremena

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina. Objašnjena je županjska povijesna zbilja do sredine 20. stoljeća, navedena su starosjedilačka prezimena s nadimcima. O prezimenima, broju kuća, posjedovnome opsegu obradivih površina, kao i o starovirskim, šokačkim stanovima dragocjene podatke dao je Karlo Bušić-Jelić. Isto bi se moglo reći i za Iliju Lešića-Bartolovog, velikog zaljubljenika u zavičajnu povijest. Zahvaljujući toponimima županjskog područja koje je Lešić naveo, autori su dobili vrlo važne informacije. A kroz povijesno-etnografski prikaz Marko Kadić je vrlo kvalitetno opisao život na selu i stanu od sredine 19. pa do sredine 20. stoljeća. U monografiju je uvršteno i nekoliko poetskih uradaka stanu i stanovanju.

“Oživljavati misli, dah i duh minulih vremena uvijek pobuđuje snažne osjećaje. Naši su preci živjeli jednostavnim životom i od njih moramo neprestano učiti. Ako svakodnevicu pojednostavimo, onda ćemo u njoj lakše prepoznati ono najbitnije, a zatim te uočene spoznaje treba njegovati", poručuju autori. Dodaju da su članovi Udruge stanara šokačkih stanova "Đeram" na tragu takvog promišljanja te da svojim nesebičnim angažmanom navedeno i potvrđuju, i odašilju nam mnoge poruke: zavičajnu baštinu treba ljubiti, vezu sa zemljom svakako zadržati, kao i odnos prema starim šokačkim stanovima, ali i novima u stvaranju.

“Neka nam stara i novosagrađena staništa budu stalna susretišta!" zaključeno je na promociji monografije.