Gotovo 80 jahača, najviše iz Vukovarsko-srijemske, ali i iz susjednih slavonskih i baranjskih županija sudjelovalo je u ovogodišnjem 22. Vinkovačkom pokladnom jahanju. Nikada nije bilo više žena jahačica nego ove godine, diče se organizatori, Vinkovački šokački rodovi.

Nakon što su se sastali u Ulici Matije Gupca, jahači su u 11 sati, preko Ervenice i Krnjaša, krenuli prema pješačkoj zoni. Praćeni pjesmom raspjevanih tambura usput se zaustavljajući na sedam postaja gdje su ih domaćini, kakav je red i običaj, počastili rakijom i tradicionalnim slavonskim zalogajem. Druga postaja je bila pješačka zona gdje ih je dočekao gradonačelnik ivan Bosančić i njegov zamjenik, Josip Romić, a Bosančić je i sam bio sudionik povorke i to na konju Grom iz Gundinaca.

- Naša tradicija je nešto što nas čini posebnima. Volimo se pohvaliti da smo prijestolnica tradicijske kulture, a to dokazuju ovakvi dani kada imamo pokladno jahanje. Hvala svima koji su danas ovdje, jer bez njih to ne bi bilo moguće. Odvojili su svoje vrijeme za spremanje sebe i uređivanje konja, došli do Vinkovaca i omogućili nam ovako prekrasan dan – pun dike je jedan od domaćina, vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić.

Pjevalo se, plesalo, povelo se i kolo, tradicionalno se uživalo u krofnama i ostalim slavonskim delicijama, a sve je upotpunio i sajam rukotvorina i domaćih proizvoda u organizaciji Turističke zajednice grada Vinkovaca.

- 22. Vinkovačko pokladno jahanje uz sedam domaćina i ovako prekrasan dan, ne možemo poželjeti ništa bolje. Čuvamo i njegujemo koliko možemo i koliko znamo ovu našu šokačku tradiciju. To moramo jer, kako kaže pjesma „Ako ne znaš što je bilo...” ni naši mladi neće znati tko su, što su i odakle su – kaže organizator i predsjednik udruge Vinkovački šokački rodovi Zvonimir Liščić.

Katica Stipić vrijedno je posljednjih dana pripremala svoju okućnicu i dvorište kako bi pravo po šokački dočekala ovogodišnje pokladne jahače. Obožava, kaže, dok čeka povorku jahača u svom dvorištu, promicati našu baštinu, kulture i običaje.

- To mi je stvarno nešto posebno. Osjećaj ponosa, časti i sreće što svi ti jahači koji su uložili u svoju opremu i u svoje konje dolaze pred naš kućni prag, što ih možemo ugostiti na najbolji način - kaže Katica dodavši kako pripreme za pokladno jahanje uvijek teku u društvu dragih ljudi, obitelji i prijatelja koji zajedno pripremaju hranu i brinu za ukrašavanje kuće. Ovoga puta prevladavaju ručni radovi Katičine majke.

- Pripreme za pokladno jahanje traju dva sata, dok se konj okupa i dok se on i ja sredimo. Sinoć sam bila na Šokačkom cvitu i kada sam se vratila kupala sam konja da si malo olakšam za danas - priča priljubljena uz svoju plemenitu životinja Valerija Topić iz Gradišta, odjevena u tradicionalno ruho svakog pokladnog jahača i jahačice – kožušljak, bluzu, hlače i čizme, s dukatima oko vrata i u ušima. Konja krasi konjavac.