ŽUPANJA

Šokačko sijelo jedna je od prepoznatljivosti Županje na nacionalnoj razini, ali i izvan granica Lijepe Naše. Ovogodišnja će se manifestacija, utemeljena na bogatoj i raskošnoj kulturi i tradiciji Slavonije, Šokadije i ljudi županjskog kraja, u punom sjaju, u svom 58. izdanju, prikazati od 21. veljače do 4. ožujka pod sloganom "Došo god da se vidi rod".

Prigoda je to prisjetiti se početaka i zanimljivosti vezanih uz Šokačko sijelo. Sve je počelo u veljači 1967., kada su Josip Šimunović, prof. Ivan Baotić i Josip Baotić kao predstavnici Županje bili gosti na "Prvom pokladnom šokačkom sijelu" u Zagrebu, koje je tada organizirao KUD Šokadija. Bilo je sve u "ruhu i duhu" slavonsko-šokačkom: tamburaši, folkloraši, pjesme, poskočice, svatovac, bećarac, slavonska jela, uz sudjelovanje folklorno-tamburaškog sastava ogranka "Seljačka sloga" iz Lipovca. Promatrajući priredbu, Županjci su se upitali: "Pa zar smo mi morali iz Županje, srca Šokadije, doći u Zagreb da bismo doživjeli Šokadiju?" Odlučili su se aktivirati, te je skupina entuzijasta krenula u ostvarenje velikog projekta.

Plakat 1. Šokačkog sijela u Županji

ustupljena fotografija

Prvo je Šokačko sijelo u Županji održano 24. veljače 1968. i trajalo je samo jedan dan. U dvorani kina Kristal nastupili su KUD-ovi iz Babine Grede, Bošnjaka, Štitara i Županje. Program je kroz godine obogaćivan i dopunjavan novim sadržajima, podižući letvicu kvalitete viđenih i izvedenih programa. Sve je to dalo stvaralački zamah manifestaciji i njezinim sudionicima. Proširila se na tri, pet, deset dana, a 1975. Šokačko sijelo u Županji trajalo je čak 22 dana, tijekom kojih je održano 18 raznih kulturno-zabavnih manifestacija. Pokladna povorka u program je uvrštena 1969. i Županjci se vole pohvaliti podatkom da imaju najstariju pokladnu povorku u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Na drugom Šokačkom sijelu, 1969. godine, prvi je put organiziran i izbor najoriginalnije i najljepše muške i ženske narodne nošnje, kao i ljepotice, koja je nosila titulu najljepše Šokice Šokačkog sijela. To je bila prilika mnogim mladim djevojkama da privuku pažnju svojom ljepotom i bogatom narodnom nošnjom. Prva izabrana najljepša Šokica Šokačkoga sijela bila je Marica Parašilovac iz Gradišta, tada učenica županjske Gimnazije. Time je dobila pravo sudjelovanja i na izboru u Ðakovu i Vinkovcima. Mnogima je izbor najljepše djevojke odjevene u tradicijsko narodno ruho svoga kraja i danas jedna od najatraktivnijih priredbi Sijela, a laskavi se naslov "Šokački cvit" dodjeljuje od 1995. godine. Od 1987. u program Šokačkog sijela ulazi i "Večer uz tamburu", prva takve vrste u Hrvatskoj.

Županja kao kolijevka sviranja na tamburi i rasadnik dobrih tamburaša dobiva priredbu na kojoj nastupaju poznati tamburaški sastavi i tamburaški orkestri. Prema provedenim istraživanjima, prve su tambure u Županji zasvirale davne 1870. godine. Srećko Albini, hrvatski skladatelj i dirigent, najpoznatiji po opereti "Barun Trenk", motive i inspiraciju za svoja djela nalazio je u melodijama i pjesmama koje je slušao od ciganskih svirača uz koje je odrastao u Županji. Seljačka zabava, danas nezaobilazni dio programa Šokačkog sijela, u pokladno se vrijeme održavala još početkom 20. stoljeća, u prvom županjskom hotelu Weinberger.

Autor i tvorac loga Šokačkog sijela je prof. Ivan Herman. Prvi koji je nacrtao prikazivao je djevojku i momka u narodnoj nošnji, a poslije je logo stiliziran u ovaj koji postoji i danas.