
Đakovčanin Danko Kočiš
Na ulicama su ljudi-zombiji, na koje se nitko i ne osvrće
Dosta je ljudi iz Meksika, u strahu su od Trumpove protuimigrantske politike
U prvom, sedmodnevnom, posjetu partnerima u projektima iz sfera svemirskog sektora u SAD-u, točnije, u Los Angelesu, Đakovčanin Danko Kočiš, glavni tajnik nacionalne Jadranske aero-svemirske asocijacije, bio je nakon što su Sjedinjene Države drugi put za predsjednika izabrale republikanca Donalda Trumpa, točnije, u vrijeme njegove inauguracije, kao i netom nakon stišavanja nezapamćenih požara na dijelovima područja Los Angelesa, gdje su u pepelu završili cijeli elitni kvartovi s tisućama kuća višemilijunske vrijednosti.
Bez euforije
Taj Đakovčanin, dugogodišnji zaljubljenik u astronomiju i astronautiku, kaže kako euforiji zbog Trumpove pobjede i inauguracije u Kaliforniji nije svjedočio. "Ondje su većinom demokrati, kontra republikanaca. Dosta je ljudi iz Meksika i u strahu su od deportacije i Trumpove protuimigrantske politike. Došli smo na dan inauguracije, bio je neradni dan za javne službe, no od inauguracijske euforije ništa, tek koji štand kraj Trumpove zvijezde na Walk of Fameu. Brojna je i korejska zajednica, pa je nelagoda i u njoj kakve će daljnje poteze Trump vući kada je riječ o imigrantima, nisu mu naklonjeni", kaže Kočiš.
U opožarene dijelove grada nije se išlo, zbog straha od piromana dio sadržaja zatvoren je za posjete, dim se, kaže Kočiš, u dijelovima gdje je on boravio više ne osjeti, no dio Los Angelesa u kojem je boravio s ostalima, kaže, i nije zaokupljen tom temom. "Kažu, ionako je sve gdje je bio požar dobro osigurano, pa će izgubljeno riješiti na taj način, a dio ljudi više žali za kućnim ljubimcima nego za izgorjelim kućama", kaže Kočiš.
Hollywood, Beverly Hills, Walk of Fame, utakmica LA Lakersa, posjet studiju Universal, Disneylandu... samo su dio sadržaja i događaja koje je imao u programu. Obilaske i putovanje od destinacije do destinacije trebalo je dobro osmisliti, i vremenski i financijski. Jer jedno je L.A. Citty, s četiri milijuna stanovnika, no drugo je šire područje Los Angelesa, s oko 80 gradova i 16 milijuna ljudi.
“Naš plan bio je posjet nekim poznatijim lokacijama, pa smo odabrali Hollywood, hotel Hollywood Hills, pet minuta od Walk of Famea, staze sa zvijezdama slavnih. U svakom gradu, treba znati, druge su cijene, jer svaki grad ima svoje dodatne poreze, pa cijena na proizvodu nije konačna, nego ovisi o više faktora i dodatna su plaćanja na blagajni", kaže Kočiš.
Za obilazak svih željenih destinacija metro je prespor, dosta se koristio taksijem, Uberom, Liftom... Gotovo je polovina automobila, pa i taksija, električna.
“Isprobali smo robotaksi. Odlično vozi, potpuno je siguran, nije bilo nikakvih problema, iako osjećaj jest malo čudan, kao da 'nema pilota u avionu'", kaže Kočiš. Na preporuku su uzeli minibus za 12 ljudi za deset sati vožnje sa stajanjima. Mulholland Drive, Hall of Fame...
Dvije Amerike
S obzirom na česte pucnjave i sveprisutni problem oružja, na naš upit jesu li se osjećali sigurno kaže: "Da, dosta je policije, promet je dosta siguran, nije bilo nikakvih neželjenih događaja, a o tome kamo ići ili ne, konzultirali smo se s našom generalnom konzulicom u L.A.-u Renee Pea."
Svjedočio je scenama društva velikih razlika od, kako kaže, "ispeglanog" Beverly Hillsa, gdje je sve zeleno, trava je, dodaje, kao na Wimbledonu, te se ne vidi ni jedna strujna žica – sve su provedene ispod zemlje, a drugdje "vrve" ponad glava, s izgorenom travom na tlu. Crna strana američke svakodnevice suvremeni su zombiji po ulicama – prazna pogleda, pognutih glava, kao da spavaju stojeći, prljavi, u dronjcima i jakom smradu urina... Ne ulazeći u to jesu li to žrtve droga, drugih ovisnosti ili nekih drugih životnih problema, Kočiš kaže kako ih se može vidjeti posvuda.
“Kao zombiji iz filmova su, a slika je potresna. Prolaznici se ponašaju kao da ne postoje. Dio to komentira na način da je to njihov način života, njihov izbor, da ne žele raditi. Samo smo ih nekoliko vidjeli da prose. Demokrati su bili uveli univerzalni HealthCare, no ljudi kažu da taj dio s društvene margine i ne traži pomoć, oni vode takav život i to je to. Mi to u Europi ne možemo vidjeti. Tu su i prizori vijetnamskih veterana... No nema više prizora beskućnika koji leže, spavaju po pločnicima. Postavljene su neke metalne istake koje vam onemogućuju da legnete, možete samo sjediti. Tako je i na klupama", kaže Kočiš.