KNEŽEVO

Kneževo, nekada jedno od najljepših baranjskih (radničkih) naselja, već dugo tapka u mjestu, bar što se njegove ''povijesne jezgre'' tiče.

U njoj još uvijek, ne tako ponosito kao prije, stoje zgrada restorana, potom zgrada u kojoj je nekada ''stolovala'' beljska uprava, poslije prenamijenjena u jedino baranjsko rodilište, a naknadno u sjedište Poljoprivrede Kneževo, te Arhiv Belja. Tamo je i veliki Perivoj Marije Christine, poznatiji kao Kneževački park…

Državno vlasništvo

Načelnik općine Popovac, Zoran Kontak, u polušali zna reći kako je gotovo cijelo Kneževo u državnom vlasništvu (nešto je i u privatnom, ali vlasnici nemaju nikakve veze s Kneževom i Baranjom), a općina "drži" samo Dom kulture, prostorije MO-a i - groblje. Jedna od najvrjednijih povijesnih nekretnina, procijenjena na 250.000 eura, nekadašnja je upravna zgrada Belja. U vlasništvu je Belja plus, a Fortenova ju je svojevremeno planirala prodati. Površina joj je 1687 četvornih metara. Izgrađena je početkom 20. stoljeća na parceli površine desetak tisuća četvornih metara. Nakon što se Uprava Belja preselila u Mece, u njoj je bilo jedino baranjsko rodilište, a poslije je postala sjedište nekadašnjeg beljskog OOUR-a, Poljoprivreda Kneževo. Podrum je projektiran kao spremište s tehničkim prostorijama (prije Domovinskog rata u podrumu je bila tiskara), u prizemlju i na prvom katu su uredske prostorije s pratećim hodnicima i sanitarnim čvorovima, a na drugom su katu samo spremište i čajna kuhinja. Zgrada se već dugo ne koristi, ima brojna oštećenja od vlage, oštećena je vanjska i unutarnja stolarija, parketi izvađeni...

“Sigurno je da mještani Kneževa, kao ni ja, nismo zadovoljni stanjem tog objekta koji je do prije desetak godina bio u znatno boljem stanju. Od tada je izložen samo zubu vremena i konstantno propada. Općina već dugi niz godina, zajedno s vlasnikom, Beljem plus, pokušava naći rješenje, ali neuspješno. Žao mi je što prijašnji vlasnik Belja nije uvidio da je zgradu bilo bolje prodati nego je svojim zanemarivanjem dovesti u ovakvo stanje. Zainteresiranih je bilo", priča Kontak, nastavljajući kako je slična situacija i s obližnjom zgradom beljskog restorana.

Nekada proslave,
a sada...

On je bio u vlasništvu nekadašnjeg TOS-a, nakon čijeg je stečaja završio kao ''bankovni plijen''. Sada je u vlasništvu H Abduca, koji je oglas za njegovu prodaju objavio (ponovio) prije tjedan dana. Vrijednost objekta procjenjuju na 50.000 eura, a u opisu oglasa kažu kako se ''prodaje bivši ugostiteljski objekt ukupne površine 1511 m2, koji se sastoji od podruma, prizemlja, kata i sale bivšeg restorana. Nekretnina se nalazi na parceli od ukupno 11.425 m2''. Stariji će se sigurno prisjetiti nekadašnjeg kneževačkog ponosa, koji je slovio kao središte društvenog života, u kojemu su bili Crveni i Plavi salon, gdje su, primjerice, održavani sastanci brojnih poznatih i nepoznatih ''faca'', što političara, što gospodarstvenika i biznismena. Organizirane su tamo brojne zabave, dočeci novih godina i slične proslave. Ugostiteljski objekt s kinodvoranom građen je 1920. i 1947. godine, pomoćne građevine 1950. godine, a prodavaonica 1960. godine.

Djelomično je ‘’u pogonu’’ dvorac u kojem se nekada igrala Charlotta pl. Habsburg. U njemu je smješten beljski Arhiv, a zgrada je u državnom vlasništvu. U općinskom vlasništvu nije čak ni nogometno igralište, na kojem se lopta kotrlja već desetljećima. Adresa njegove vlasnice je beogradski Vračar...