BELI MANASTIR

Srijeda i subota već su dugi niz godina tržni dani u jedinom baranjskom gradu.

Udarna je subota, kada je svojedobno na tržnicu tijekom prijepodneva znalo dolaziti po nekoliko stotina ljudi. No, u posljednje vrijeme i najbolje subote kada je o broju kupaca i prodavača riječ poprilično zaostaju za vremenima od prije desetak i više godina, kada se na belomanastirskoj tržnici doslovce tražilo mjesto više. Prošla je subota na tržnici bila zaista otužna. Zatekli smo tamo tek desetak prodavača i nekoliko kupaca. Ne baš ''bajkovita'' ponuda povrća (pokoji krumpir, mrkva, peršin, cvjetača, češnjak, grah, luk…) dovoljna za, primjerice, potrebe kuhinje jednog većeg restorana tijekom dva ili tri dana, suhomesnati proizvodi, tjestenina, sir, začinska paprika iz Kotline, jaja i uredan ''medeni'' štand rezime je subotnjeg tržnog dana u Belom Manastiru. Iako je tek prva polovina siječnja, a jutarnja se temperatura spustila na četiri ispod nule, dojma smo da je i kupaca i prodavača bilo premalo. Tvrde to i malobrojni prodavači, od kojih neki pamte hladne siječanjske dane od prije desetak godina, kada su se kućama vraćali itekako zadovoljni.

- U toplije doba godine prodavača i kupaca nešto je više, ali ni blizu vremenima od prije pet, šest i više godina. Najviše ih je u vrijeme kada se prodaje cvijeće i rasada - kažu prodavači, naglašavajući kako je problem i u tome što se sve manje ljudi bavi poslovima vezanim za prodaju robe na tržnici, a oni koji to rade ne dolaze zato što je tržnica građena tako da je na njoj prilično hladno.

Bolja vremena pamti Valentina Hodovanj iz Luga, koja na tržnici u Belom Manastiru prodaje već 30-ak godina.

- Dolazim ovdje svake srijede i subote. Nema sumnje da je nekada bilo puno bolje nego sada. Imam osjećaj da je bilo više novca, a s druge strane, u trgovinama nije bilo kvalitetne ponude povrća - kaže, naglašavajući kako joj je povrćarstvo osnovni izvor zarade. Upitana nije li povrće preskupo, tvrdi kako cijenu za mrku i peršin (2 eura za kilogram) nije mijenjala već godinama.

Na tržnicu često dolazi i svoje povrće prodaje Atila Hajdu iz Zmajevca.

- Zimi ne dolazim baš svake srijede i subote, ali od Uskrsa, i nešto prije njega, redovito sam ovdje. Bavimo se uzgojem povrća i od toga živimo - priča, potvrđujući kako je u vrijeme kada je počinjao dolaziti na tržnicu bilo više kupaca i prodavača.

Tržnicom upravlja Baranjska čistoća, čiji direktor Damir Paulić ističe kako su troškovi održavanja veći nego prihod od najma klupa i prostorija. U zatvorenom dijelu tržnice samo su dva prostora u najmu, od kojih je jedan Mesnica Ravlić. Prazni su i kiosci, njih pet, unatoč činjenici što se cijena najma nije mijenjala 12 godina.

- Trgovački su lanci učinili svoje. Tržnica je ovdje, na neki način, samo zbog gradskog štiha - kaže Paulić.
A mi dodajemo i zbog onih kojima je dolazak na nju svojevrsni ritual, kao i onih koji preferiraju domaće proizvode iz prve ruke.