SLATINA

Poznati slatinski vatrogasac Darko Vujić, koga mnogi zovu Vujki, a koji za sebe kaže da je "terminator stršljena", osim što se vatrogastvom približio mirovini, mnogima je pomogao i na drugi način: oslobodio ih je opasnih stršljena koji su svoja gnijezda napravili u njihovim dvorištima ili nastambama. Sadašnje hladno doba stršljeni provode u zaštićenom prostoru, ali čim početkom proljeća nastupe topliji dani, oni iznova stvaraju svoja gnijezda. Kuće i dvorišta idealna su mjesta za nastanjivanje tih velikih i potencijalno opasnih insekata iz porodice osa. Ako je u blizini neka bara, umjetno jezerce ili ukrasna fontana i ako su im dostupni izvori hrane, otvorene kante za smeće, natrulo voće, prolivene slatke tekućine poput sokova ili piva, stršljeni će u blizini potražiti i prikladno mjesto za svoje gnijezdo, poput starog, trulog debla, naslaganih drva, drvene građe, drvarnice ili tavana, i tu se nastaniti.

– Poznato je da stršljeni pridonose ekosustavu, da nisu opasniji od nekih drugih opnokrilaca i da rijetko napadaju, ali kad se osjete ugroženima, oni se brane, a njihovi ubodi mogu biti smrtonosni. Zato ih se ljudi s pravom boje i kad otkriju njihova velika gnijezda, nastoje ih ukloniti. Kad sam počeo raditi 1983. godine, naš vatrogasni zapovjednik Milan Stipanić zvao me u Donju Bukovicu, gdje jedna baka nije mogla otići na tavan jer je tamo bilo veliko gnijezdo stršljena. Kao što mnogi seljani na tavanu drže suho meso, i ona je na svom tavanu držala kobasice, slaninu, šunke i drugo, ali zbog stršljena nije se usudila ići gore. Tada se koristio insekticid Zolone i premda se kasnije pokazalo da nije osobito učinkovit, ja sam vatrogasnom brentačom i tim otrovom uspio uništiti stršljene – ispričao nam je "terminator stršljena".

Od tada se Vujić bavi uništavanjem stršljena kao sporednom djelatnošću, za koju mu tek poneki plate sprej Duracid, koji se inače nabavlja iz Italije. Najčešće je besplatno pomagao prijateljima i bakama, kaže da mu je uvijek cilj bio pomoći ljudima. Dosada je imao više od tisuću intervencija, a ponekad bi s njim išli sin Mate, prijatelj Damir Culej i Antun Ašpan, koji bi iz daljine snimio njegovu opasnu akciju.

– Stršljeni napadaju ljude samo ako se osjete ugroženima, ali uklanjanje njihovih gnijezda doista je opasan posao. U dva navrata imao sam kliničku smrt, jedna se dogodila za akcije u Novoj Bukovici, kad je prvi put sa mnom bio i sin Mate, a druga u Slatini. Oživljavanje je uspjelo zahvaljujući Anji Ivković, supruzi moga prijatelja vatrogasca koji je nažalost poginuo nesretnim slučajem, kojoj sam iznimno zahvalan. Kad kreće pomagati ljudima koji se boje stršljena, Vujić je zaštićen vatrogasnim bristolom (dvodijelnim vatrogasnim intervencijskim odijelom), uz obveznu potkapu, masku, kacigu, čizme i opasač. U Novoj Bukovici nisu bili stršljeni, nego tisuće mnogo sitnijih divljih osa, a Vujić nije stavio opasač, pa su mu se zavukle ispod bristola.