VINKOVCI

Etnologinja vinkovačkog Gradskog muzeja, mr. sc. Ljubica Gligorević, održala je u Gradskoj knjižnici i čitaonici predavanje naslovljeno "Došašće i Božić u tradicijskoj kulturi i suvremenosti". U ime organizatora obratio se Tihomir Marojević, voditelj Znanstvenog odjela Knjižnice, i podsjetio kako je u ovom vremenu konzumerizma, koji advent udaljuje od svojeg pravog značenja, svakako vrijedno podsjetiti se kako je nekada izgledalo vrijeme iščekivanja Isusova rođenja.

Ljubica Gligorević govorila je o tradicijskim znakovitostima obilježavanja došašća i Božića u istočnoj Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, od najvažnijih datuma, njihove simbolike, prakse i značenja za pučanstvo: Sv. Barbare, Nikole, Lucije preko Badnjaka, Božića, Sv. Stjepana i Ivana, Silvestrova do Sv. tri kralja. Božićni običaji u tradicijskoj kulturi počinjali su s adventom, a trajali su do prve nedjelje nakon Tri kralja, kada se slavi krštenje Isusovo, i podsjetila koji su se to zapadnoeuropsko građanski unosi udomaćili u hrvatskoj urbanoj i ruralnoj kulturi, a predavanje je zaključila suvremenim adventskim očitovanjima i obilježavanjem Božića u nas, ali i u nekim europskim gradovima.

- Nama etnolozima zanimljiv je "kokošji" Badnjak, dan prije stvarnog Badnjaka, kada se vodilo računa o tome da kokoši nesu jaja, da budu plodne u nadolazećem razdoblju. Tako ih se, kako je zabilježio naš Josip Lovretić, čak devet puta tijekom toga dana znalo hraniti - rekla je Gligorević, dodajući kako je zanimljivo i to što se na našim prostorima tek u novije doba izrađuju jaslice.

- Kod nas to nije bila tradicija kao što je, primjerice, bila u Hrvatskom zagorju ili drugdje diljem Hrvatske. Među brojnim običajima poseban je bio i onaj dolaska "položaja" u kuću na Badnjak. "Položaj" je značajan lik koji dolazi u određenu obitelj. To je prije svega muškarac, jer je u tradiciji smatrano da muškarci donose sreću. Prigodnim riječima on bi zaželio svako dobro i obilje u toj obitelji. "Ždrijebilo se, telilo se, prasilo se, janjilo se" i tako redom. Domaćica bi mu zahvalila i posipala ga zrnevljem, čime je isto zazivala plodnost u nadolazećem razdoblju – pojasnila je Gligorević dodajući kako je sam Božić, osim što bi "položaj" ponovno dolazio čestitati, bio dan posvećen obitelji i svečanom blagovanju. Taj se dan nije odlazilo u goste niti su primani gosti, a čestitati se išlo tek drugi dan, na Sv. Stjepana i sljedeći, na Sv. Ivana.