"Nevidljivi" hektari: Zašto nastaju i što učiniti da nestanu?
U HUP-u kažu da je riječ o 100.000 hektara. Poljoprivrednici tvrde da je ta brojka i veća
ĐAKOVO
HUP - Udruga prehrambene industrije i poljoprivrede ovih je dana izišla s 11 preporuka kako učinkovitim učiniti raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem, od toga kome (ne) omogućiti pristup državnim tablama i natječajima za zakup, upozoravanja na "crnu" poljoprivredu, tj. široku sivu zonu u njoj, kako posložiti bodovanje... pa sve do toga kako "hupovci" gledaju na domicilnost u dodjeli hektara u vlasništvu RH.
HUP-ova udruga polazi od toga da je državna zemlja golem, bazni resurs poljoprivredne proizvodnje, pa svoje preporuke usmjerava u, navode, poboljšanje Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Konačni je cilj povećanje proizvodnje i prerade te učinkovitije upravljanje prehrambeno-poljoprivrednim sektorom. Ratari uglavnom pozdravljaju HUP-ove preporuke, osim one o domicilnosti, na što su poslovično osjetljivi i tvrde da u nju ne treba dirati.
- Korištenje državnoga poljoprivrednog zemljišta i prijavu na natječaj za njegov zakup treba onemogućiti svim poljoprivrednim proizvođačima koji u posljednjih pet godina preko računa ne mogu dokazati legitimnu poljoprivrednu proizvodnju na svom zemljištu upisanom u ARKOD - nedvosmislena je prva preporuka te HUP-ove udruge.
Uvjet proizvodnja
- Postoje određena poljoprivredna gospodarstva (PG) koja koriste zemlju, a u posljednjih pet godina nisu imali nikakav prihod. Ako su u HUP-u na to mislili – to je dobro, no to je moguće riješiti već i bodovanjem: bodovi onima koji proizvode, rade i stvaraju, a onima kod kojih to nije slučaj slijedi 0 bodova i već su time onemogućeni. Ima i u đakovačkom kraju dobar dio OPG-ova ili pravnih subjekata koji rade državnu zemlju, značajne površine i regularne ugovore o zakupu imaju, a nemaju nikakav prihod. Moramo razgraničiti privatno i državno zemljište, potonje mora biti zaštićeno – da se na njemu mora proizvoditi - komentira prvu preporuku HUP-ove udruge za "brušenje" zakonskog okvira i prakse rsapolaganja državnom zemljom član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, ratar Matija Brlošić iz Piškorevaca.
Stvar s dobivanjem potpora i površinama bez proizvodnje jasnija je zna li se da su jedino PVP potpore (proizvodno vezane potpore) uvjetovane proizvodnjom.
- Najljepša je priča zasaditi višegodišnji nasad i deset godina neće ništa roditi, no - "ništa ne smeta". Jedno je privatno, a nešto drugo državno zemljište i osnovni uvjet na njemu mora biti proizvodnja, i to barem dva-tri puta, ma višestruko veća nego što su izravna plaćanja. Nadam se da će se to naći u novom zakonu - kaže Brlošić. Gotovo 50 posto proizvodnje odvija se na državnoj zemlji i uvjet za to mora biti da se na njoj mora proizvoditi, poručuje naš sugovornik.
Na HUP-ovu preporuku "stop" za državne table onima koji preko računa ne mogu dokazati legitimnu proizvodnju, ali i upozoravanje da je "crna" poljoprivreda jedan od najvećih problema hrvatske poljoprivrede te da se država novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu može uspješno izboriti s tim dosad nerješivim problemom, OPG-ovac Željko Strapač iz Vetova – Ozdakovci u Požeštini kaže kako ga ljuti rad u sivoj zoni.
- Onome tko radi 100 posto legalno, oni iz sive zone stvaraju velike probleme – od toga da su nekorektno konkurentniji itd. Ja za obvezu imam PDV, a on ne i on meni koji radim potpuno po propisima, ništa ne zaobilazim u prijavi proizvodnje, dohotka i dr., sa svim tim pravi velike probleme. Postotak takvih zastrašujući je, teško je tu provesti neku veću kontrolu. Uzmimo za primjer kad je bila afrička svinjska kuga - vidjelo se koliko je svinja legalno, a koliko nelegalno. Pa mi danas nakon toliko eutanazija imamo više svinja! - kaže Strapač.
Obraslo u prodaju
Iz HUP-a iznose poražavajući podatak da je čak 100.000 državnih hektara nevidljivo za ulaganja i EU fondove. Dok je taj silni zemljšini bazen "izgubljen u prijevodu", istovremeno smo veliki uvoznici hrane - još jedan apsurd naše proizvodnje. S druge strane, gubitnici su i lokalne samouprave i država, koje na tim površinama, ocjenjuju u HUP-ovoj udruzi, prema sadašnjem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu gube i do 50 posto prihoda. Gube svi. Poljoprivrednici tvrde da je brojka nevidljivih hektara i veća. Brlošić za tu problematiku upire prstom (i) u potvrde o kratkotrajnom zakupu državnih tabli. Pojedine lokalne samouoprave nikada nisu provele natječaj za državne table, premošćujući taj problem upravo potvrdama koje, ponavlja i ovaj put Brlošić, nisu rješenje za učinkovitije raspolaganje zemljom.
- Za svu zemlju za koju nisu raspisani natječaji i potpisani ugovori o korištenju moj je stav da se njome ne može raspolagati ni pravno naplatiti zakup na njoj. Takvo je zemljište u sivoj zoni, kao da ne postoji - kaže Brlošić, dok Strapač navodi primjere "nevidljivih" hektara s kojima se on susreo pri kupnji sela Ozdakovaca i njegova zemljišnog fonda. Pri toj su se kupnji ispriječili problemi.
- Pravoslavno je to selo, ljudi su otišli u Srbiju, a za njima ostala neobrađena zemlja. Ja ju želim kupiti, no tih ljudi nema, nema im traga, i dok se to ne riješi, ta je zemlja "nevidljiva", nema ni poticaja. Druga stvar - dio starih ljudi otišao je u domove za starije koji su sada "sjeli" na nju i ništa se ne događa - i to su razlozi koje Strapač povezuje s problemom "nevidljivih" površina.
U HUP-ovoj udruzi predlažu i da se obraslo zemljište u vlasništvu RH namijeni za prodaju, i to uz davanje prednosti susjednom vlasniku/zakupcu u svrhu okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta pod obvezom stavljanja tog zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje te da kompletan iznos od prodaje ide u korist jedinica lokalne samouprave.
- Potrebno je i produženje ugovora o privremenom korištenju uz jasan dokaz obavljanja poljoprivredne proizvodnje na ugovorenim površinama, uz obvezno zadržavanje cijene zakupa - poručuju, uz ostalo, iz HUP-a.