Onako kako Heidi Klum barata šminkom, tako Ana Horvat iz Sedlarice "hendla" francuskim ključem, kombinirkama, "šrafcigerima"… Ana je među dobitnicima stipendije Virovitičko-podravske županije za deficitarna zanimanja, i to za mehaničarku poljoprivredne mehanizacije - za nju, i još 43 srednjoškolca Županija, izdvaja 67 eura mjesečno. Ovu učenicu Srednje škole Stjepana Sulimanca ljubavlju prema motorima i "šarafanju" zarazio je brat Josip, koji je i "jedini brat". Naime, Ana ima još četiri sestre i kaže kako svi u obitelji voze traktore… U garaži Horvatovih, u Sedlarici, četiri su traktora. Ana obožava John Deerea, a Deutz je trenutačno u kvaru. Kaže kako ga popravlja otac, ali samo "dok je ona u školi", jer kad se vrati doma, tada je automehaničarski alat – njezin.

– Taj me posao oduvijek zanimao i bilo mi je zanimljivo "šarafiti" s bratom i tatom. Kako izgleda moj dan ovisi o rasporedu. Nekad imam nastavu, nekad praksu, ali uvijek je zanimljivo. Kod kuće svakodnevno pomažemo svi, sestre, brat i ja - kaže Ana.

U tri generacije automehaničara poljoprivredne mehanizacije te škole, Ana, koja je treći, završni razred, tek je druga učenica (prva je krenula, ali je obrazovanje završila u drugoj školi) i kada dogodine završi srednjoškolsko obrazovanje, bit će prva automehaničarka poljoprivredne mehanizacije koja je završila tu školu.

Njezin nastavnik Renato Boljevčan kazuje kako Ana obožava praksu i kako u školu uvijek dolazi s osmijehom. Ona se pak, dok nam objašnjava zašto obožava to zanimanje, smije i pojašnjava kako se masne ruke najbolje operu "pink kremom", a ako nje nema, onda je tu "prašak za rublje"…

Inače, ta je škola prije nekoliko godina za potrebe svojih poljoprivrednih površina kupila kombajn, Zmaj – iz prošlog stoljeća. Iako nije bio u voznom stanju, danas je taj "starac" iz 1972., zahvaljujući Ani i njezinim kolegama, oživio poput Transformera.

– Možda ga smatraju muškim poslom jer su dečki fizički snažniji nego cure i jer ih ima više u tome smjeru. Ja sam jedina djevojka u razredu, a kolege su mi najbolji. Ne bih ih mijenjala nizašto i uvijek smo tu jedni za druge. Međusobno si pomažemo kad god treba – zaključuje Ana.

Praksa joj je, kaže, omiljeni predmet, jer ondje svaki put nauči nešto novo što direktno može primijeniti kad se primi francuskog ključa i ostalog alata. Mnogi će stereotipno tvrditi da je smjer za obrazovanje mehaničara poljoprivredne mehanizacije "muško" zanimanje. No, Ana ima odgovor i na to, ali i riječi hvale za podršku iz razreda.