Valentina Grganić
I danas se traži odjeća po mjeri, najviše ženska
Valentina (27) među najmlađim je krojačicama, njezino je umijeće itekako potrebno
BELI MANASTIR
U Osječko-baranjskoj županiji manje je od 30 registriranih krojača/krojačica koji rade u vlastitim krojačkim salonima. I taj je zanat, poznato je, davno počeo uzmicati pred konfekcijskom proizvodnjom, sada još dostupnijom zahvaljujući internetskoj kupnji.
I za kućne ljubimce
U jedinom baranjskom gradu samo su dva krojačka salona, a brojka se početkom iduće godine možda i ''prepolovi''. Jedan od njih je Beatrisin kutak, u vlasništvu 27-godišnje Valentine Greganić. Njezin salon nudi usluge popravaka i prepravaka odjeće, šivanje po mjeri za osobe i kućne ljubimce, šivanje zavjesa, unikatnih torbi… Valentina je sigurno među najmlađim slavonsko-baranjskim krojačicama, što dokazuje da je njezino umijeće još i sad potrebno.
- U salonu, zajedno s majkom Ivankom, radim šest godina. Ona mi je usadila ljubav prema igli, koncu i šivaćoj mašini. Oduvijek sam gledala kako ona to radi, a već s pet godina naučila sam glačati - priča Valentina, prisjećajući se kako je majka svojevremeno dobila staru singericu na kojoj je, još kao desetogodišnjakinja, učila raditi. Prije svega nogama. Vježbala je danima, što joj je kasnije koristilo. Upisala je srednju Obrtničku školu u Osijeku, krojački smjer, i od tada do danas ne prestaje se baviti tim zanatom. Majka Ivanka, pomno slušajući naš razgovor, naglašava kako je upravo zbog kćeri prije desetak godina otvorila salon u Belom Manastiru.
- Cilj je bio da kod mene prođe stručno usavršavanje. I kada je sve dobro krenulo, stigla je pandemija, a krojački su saloni bili prisilno zatvoreni. Obrt sam preselila kući u Dardu, a Valentina se zaposlila u jednoj maloj tvornici - kaže dodajući da odluka o Valentininu zapošljavanju nije bila najsretnije rješenje. Nakon što je pandemija prošla, odlučile su se za novi početak. Ponovno su, na drugoj lokaciji u belomanastirskoj Tomislavovoj ulici, otvorile salon, a vlasnica je postala Valentina.
Loši "štofovi"
- Od nas se u ovom trenutku najviše traže usluge popravaka i prepravaka odjeće, a u posljednje vrijeme radimo i odjeću po mjeri za neke svečane prigode poput svadbi, krštenja, krizme i slično. Najviše žensku - kaže Valentina pokazujući na jednu vjenčanicu naručenu za trudnicu, koja mora biti gotova do polovine idućeg mjeseca.
Kupile su stroj za vez kako bi proširile ponudu, a rade i odjeću za kućne ljubimce. Sve je manje izrade muških odjela, a razlog vide u tome što su dostupni materijali vrlo loši, pa je šivanje pomalo rizično. Za razliku od prije, sve je više mladih mušterija - djevojaka koje dolaze s vlastitim idejama. Valentina tvrdi kako u svom poslu uživa, ali postoje i neke stvari koje joj se ne sviđaju.
- U prvom redu riječ je o mušterijama koje traže popravke na prljavoj odjeći, nesvjesni činjenice da ona ide pod paru i potencijalni je izvor zaraze. Također, bune se kada manje popravke naplaćujemo po desetak eura, kolika im je cijena preko različitih aplikacija. Ne razumiju da naša država naplaćuje po hrvatskim cijenama, a ne po kineskim ili nekim drugim - uglas govore Valentina i majka Ivana.
Zaključuju kako se od bavljenja krojačkim poslovima ne može obogatiti, ali se može solidno živjeti.