BELI MANASTIR

Sive betonske žardinijere smještene uz malo, ali iznimno posjećeno dječje igralište u belomanastirskoj Stepinčevoj ulici dobile su nov, živopisan izgled.

Na njima su naslikane šarene kućice, drveće, cvjetovi, sunce, brodovi, ribe i druge životinje - žaba Matilda, zec Dalibor i kravica Glorija. Za novi izgled i oduševljenje djece i njihovih roditelja pobrinula se Biljana Smolčić, mlada umjetnica koja je prošle godine postala novi stanovnik jedinoga baranjskog grada preselivši se u njega iz Čeminca.

Biljana Smolčić

Ivica Getto

- Cijela se priča pomalo odužila budući da su ljeti vladale nesnosne vrućine, pa sam posao obično počinjala otprilike dva sata prije zalaska sunca. U dva-tri mjeseca koliko je sve skupa trajalo upoznala sam mnoštvo djece, njihovih roditelja, baka i djeda, te se s njima čak i sprijateljila. U šali su mi rekli da sam novi stanovnik Stepinčeve jer sam tamo prilično često boravila - prisjeća se Biljana, nastavljajući kako je uživala radeći, tim više što tema nije bila zadana. U gradskoj upravi, odakle je i potekla inicijativa za oslikavanje žardinijera, rekli su samo kako bi na njima trebalo biti nešto vedro i veselo, ono što će se svidjeti djeci. Izradila je nekoliko skica i poslala ih na uvid. Gradskoj su se upravi svidjele šarene kućice i koloritet prikladan dječjem parkiću. I tako su nastajale vesele sličice, a budući da se temperatura danima nije spuštala ispod 30 stupnjeva, na jednoj je žardinijeri osvanula i morska tema, za one koji nisu mogli na more. Koristila je akrilnu boju, a nakon sušenja slike je premazala akrilnom emulzijom koja štiti od vremenskih uvjeta.

- Dosad sam sudjelovala na stotinjak likovnih kolonija, radila na izradi murala u Osijeku na Vijencu Ivana Meštrovića, na zgradi čija su pročelja bila poprilično išarana i slično, ali su mi belomanastirske žardinijere bile svojevrsni izazov - priča Biljana, nastavljajući kako su joj motivi na žardinijerama posebno bliski jer voli prirodu i šarenilo. Dodaje kako na taj način zapravo iskazuje svoju osobnost i kreativnost, za koju se nada ju neće napustiti. O budućnosti ne razmišlja često, nastojeći, kako kaže, "živjeti u trenutku''.

Igralište u Stepinčevoj ulici

Ivica Getto

Vrlo brzo na red bi trebao doći i novi Biljanin ''gradski" angažman. Riječ je o preostalom (starom) zidu kod novog Gradskog stadiona. U planu je, naime, njegovo bojenje u bijelu boju i oslikavanje sportskim motivima. Osim obližnjih stabala, zid je jedino što je preostalo od nekadašnjeg Sportskog parka, koji je sada u potpunosti promijenio ruho.

Biljana je, podsjetimo, od malih nogu zaljubljena u umjetnost. Stoga je nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja odlučila upisati Likovnu akademiju, ali, nažalost, nije prošla. Kao alternativu, iako ne baš toliko srodnu, budući da se nije zamišljala bez završenog fakulteta, odlučila se za kulturni menadžment. Završila je prvu godinu, nakon čega je teško oboljela, a život joj je visio o koncu. Dijagnosticiran joj je galopirajući tumor na hipofizi, a operacija je bila moguća samo na njemačkoj klinici u gradu Erlangenu. Godinama je patila od nesnosnih glavobolja, a desno joj je oko bilo potpuno zatvoreno.

Ivica Getto

- Dio tumora još uvijek postoji, ali je u remisiji. Glavobolje imam rijetko, i to mi je najvažnije - kaže ta zaljubljenica u umjetnost.