Dala je dvoranu za područne škole, a njih za stanove, dom
Općina želi i školu Paučje, koju koristi Susret - posljednji ovisnik tu bio 2012.
LEVANJSKA VAROŠ
Zamjenom nekretnina – nastavno-sportske dvorane - s varoškom Osnovnom školom Silvija Strahimira Kranjčevića, odnosno s njezinim osnivačem Osječko-baranjskom županijom, Općina Levanjska Varoš došla je prije dvije godine u posjed više područnih škola te osnovke, a koje su, "razasute" po njezinim nevelikim selima, godinama zatvorene zbog nedostatka djece.
Demografske projekcije ne pokazuju da će se desetljećima devastirana demografska slika u tom dijelu Đakovštine popraviti i tako reaktivirati potrebu za godinama utihnulim područnim školskim objektima matične OŠ u Levanjskoj Varoši, pa ih je Općina, uzevši ih "pod svoje", odlučila prenamijeniti, a taj kraj Đakovštine i dalje ostaje samo s jednom školom, onom u Varoši, koju ove školske godine pohađa 41 učenik, s devetero prvašića.
“Bile samo teret"
- Te su područne škole, godinama prazne i sve devastiranije, varoškoj školi, odnosno Županiji, bile samo teret, a mi smo, preuzevši ih, u neke od njih uselili ljude za potrebe stanovanja, poput bivše područne škole u Slobodnoj Vlasti, Breznici Đakovačkoj... Većinom su to ljudi iz socijalnog programa. Danas-sutra ponudili bismo za te objekte mogućnost otkupa, da se plaća neka najamnina, a da za nju potom bude umanjena cijena otkupa - kaže načelnik Slavko Tidlačka.
Bivše područne škole, nastavlja, godinama nekorištene, postaju sve derutnije, a za nekretninu je najgore da je prazna, pa novi korisnici te prostore u okviru svojih mogućnosti pomalo "krpaju", uređuju.
Nadalje, Općina je neke od preuzetih područnih škola preuredila u društvene domove poput one u Musiću, dok je u Majaru na njezinu okolnom prostoru napravila dječje igralište.
- Možda se pojavi i neka tvrtka kao investitor, a koju bi ta nekretnina zanimala za poslovni prostor. Jer, zgrada je čvrsta, no krov je loš - kaže načelnik.
Općina je varoškoj školi, odnosno Županiji, podnijela zahtjev i za područnu školu u Paučju, koja je svojevremeno postala jedna od muških komuna Terapijske zajednice za prihvat ovisnika Susret, no posljednji ovisnik tu je prihvaćen prije punih 12 godina, a zgrada je sve to vrijeme potpuno prazna. U međuvremenu, Zajednica Susret u više je navrata najavljivala kako bi, ovisno o prolasku na natječajima za projekte, odnosno dobivanju sredstava, u Paučju otvorila kuću, komunu, za muške ovisnike u dobi 50+, no to se do danas nije ostvarilo.
Što prije u funkciju
- Zgrada je zapuštena i zarasla, krov prokišnjava, a i neovlašteno se ulazi u nju. S okućnicom i vrtom velika je to nekretnina, možda bi netko i ulagao tu. Općina ju želi preuzeti i zgradu treba što prije staviti u funkciju - kaže Tidlačka.
Kada je riječ o preostalim selima i područnim školama, Milinac i Ratkov Dol nikada ih nisu ni imali, na Ovčari je bivša škola na crkvenoj čestici, a u Čenkovu je više nema, uostalom, kao ni cijeloga tog sela.
Zanimljivo je da je školu u Majaru gradila – bivša Općina Vukovar, i to poslije potresa, 1964. godine.
- Piše to još na ploči. I područna škola u Musiću građena je iz nekog fonda, također poslije tog potresa. Te su škole niknule zahvaljujući nekoj humanitarnoj pomoći bivših općina nakon potresa. Onu u Breznici Đakovačkoj obnavljali su bivši SIZ-ovi - prisjeća se načelnik Tidlačka.
