KUD "Matija Gubec", Ilača
Od komušanja, pudarine, večere nakon klanja, lucijaša do bušara
Redatelj Marko Sabljaković prvi put prikazuje običaje Šokadije od jeseni do poklada
Ruke, vi'š sinko, 've naše ruke. Znaš kol'ko je tu uspomena, uspomena našeg života - tom će rečenicom biti otvorene ovogodišnje, 59. Vinkovačke jeseni na pozornici usred tog grada, koji desetljećima s ponosom čuva i pokazuje sve bogatstvo Šokadije. Svoje će Jeseni, kao najveću manifestaciju tradicijske kulture u Hrvatskoj, opisati Vinkovčani i kao "red tradicije, red gastronomije, red zabave i najboljih domaćina"...
Lovaska posebnost
U šest slika autor teksta i redatelj Marko Sabljaković odlučio je prvi put prikazati običaje Šokadije od jeseni do poklada. Berba i komušanje kukuruza u društvu članova KUD-a Seljačka sloga iz Gradišta uvest će u priču o Jeli i Luki, koji s unukom, iz perspektive 80-ih godina 20. stoljeća, kreću na putovanje u prošlost evocirajući vrijeme i mjesta sazdana u tri riječi: ruke šokačkih uspomena. To je, naime, i geslo svečanosti otvorenja, u petak 20. rujna, u prijestolnici tradicijske kulture, gdje život opstoji već 8000 godina. Druga pak scenska slika vodi u Srijem, na pudarinu, odnosno čuvanje vinograda, berbu grožđa i kupnju vina za svatove, što je karakteristično za najistočniji dio Vukovarsko-srijemske županije, a domaćin je tu KUD Kolo iz Vukovara. Podsjećajući na nekadašnje oštre slavonske zime, Sabljaković ne propušta odvesti gledatelje i na "klanje", domaći izraz za svinjokolju, pa će prikazati svinjokoljsku večeru kod domaćina na kojoj se, uz one koji su radili taj dan, nenadano pojavljuju maškare, običaj vezan isključivo za Lovas koji se ondje zadržao do 70-ih godina prošlog stoljeća.
- Išču kobasice, krofne, orahe, a domaćin ih dariva. Zanimljivo je da su i u Nuštru, primjerice, imali običaj bacanja ražnja, no nisu se maskirali. Jedino je to ostalo zabilježeno i dokumentirano u Lovasu, što će na pozornici prikazati domaći KUD "Ivan Goran Kovačić" - najavio je potpisnik otvorenja.
Istoimeni KUD, ali iz Ivankova, uvest će potom u božićno vrijeme o blagdanu sv. Lucije, kada su selom hodali lucijaši, svjetlonoše, obilazeći kuće sa svijećam i pronoseći poruku došašća dva tjedna prije Božića da će dobra djeca biti nagrađena, a to će uprizoriti najmlađi članovi ivankovačkog KUD-a. Sabljaković pritom kao zanimljivost izvaja tronoške koje su didaci na Luciju počeli izrađivati za ponoćku.
Tronožac i vještica
- Naime, vjerovali su Šokci da tko na njega stane usred mise i ugleda ženu koja se u tom trenutku okrene, prokazuje sigurno vješticu. U strahu, bježali su kući, a za sobom, ako bi ih pratila, prosipali žito da ih ne stigne - ispričao je.
- Razna vjerovanja bila su dio tadašnjeg života, od tronošca do sv. Lucije. Nastojim na otvorenju uvijek prikazati i taj segment. U svim knjigama o tradicijskoj kulturi poseban dio odnosi se samo na vjerovanja - pojašnjava redatelj, koji je za sliku Badnjaka odlučio na scenu postaviti običaj prepoznatljiv po izricanju dobrih želja "Kucilo se, macilo se…".
- Po kućama je bilo zabranjeno slati žensku djecu, opet vjerujući kako donose nesreću. Posebnost odlaska na ponoćku je i narodno zimsko ruho od bundi pa nadalje, o čemu brinu iz KUD-a "Slavko Janković" iz Rokovaca - Andrijaševaca, odakle stižu spremači i izrađivači tradicijskih frizura, kao i čitav fundus nošnji koji se bira, traži, kombinira, pomno planira za svaki izlazak na pozornicu. Jurica Brkić, Ljiljana Vendl i Josipa Vidakušić ključne su osobe za izbor i presvlačenje ruha glumačkog ansambla - reći će.
A privodeći priču šokačkih uspomena svome kraju, kaže kako će unuka fragment iz djetinjstva podsjetiti na odlazak s ocem u Baranju, kao nešto što stari Šokci zapravo nisu prakticirali. Scenski efektne baranjske buše utjelovit će KUD Izvor iz Vinkovaca, svratit će se i na slavonske poklade u Babinu Gredu, uz Garače i običaj Vrtićeve sride karakterističan za Babogredce u izvedbi domicilnog KUD-a "Mijat Stojanović" da bi spletom kola, veseljem i garačenjem završilo otvorenje 59. izdanja Vinkovačkih jeseni.
Šokačka ikavica
Od berbe kukuruza do bušara u podjeli uloga sudjeluju Vladimir Andrić, Ljubica Antolović, Ilija Červen, Anita Filipović, Andrija Hincak, Josip Horvat, Josip Jurković, Mirela Kovačić, Andrija Krištof, Željka Rogić, Dunja Šaran, Ljiljana Šunjić, Nataša Veselinović. Uz intenzivne probe, o "jeziku roda našeg" i ove godine pomno brine Krešimir Bošnjak, koji je s glumcima radio na usavršavanju dijalektalnog izričaja i autentičnom donosu šokačke ikavice.
- Ruke šokačkih uspomena tako miluju svoj živalj hrvatski do danas odolijevajući ruži vjetrova vremena i godina, prvi put kazivajući potomstvu životnu priču kroz emociju bake i djedov blagi dodir - ističe Marko Sabljaković.
Sav folklorno-pjevački nastup odvija se pod budnim okom folklorista Nikole Šuće, uz himnu u izvedbi ŽVS-a Lira i glazbene numere Tamburaša za dušu, ŽPS-a Vranovke iz Vranovaca, TS-a Slavonske lole, MPS-a Lipa, MPS-a Šokadija Stari Mikanovci, Bosutskih bećara, vokalista Pere Galića iz Opće opasnosti i Franje Sarića iz TS-a Vranac. Glazbenu produkciju prvi put potpisuje Gradištanac Branimir Jovanovac Bani uz suradnicu i inspicijenticu Martinu Šarić, dok je Luka Senčić glazbeni off majstor i aranžer, inspicijenti koji drže sve konce u rukama su Josipa Mišić, Josipa Jurković i Kristijan Posavac, a idejno rješenje pozornice i ove je godine izradio scenograf Dubravko Mataković. Voditelji otvorenja su Milka Vida i Zvonimir Petričević.
