VUKOVAR

U Osnovnoj školi Antuna Bauera u Vukovaru održan je sastanak bivših učenika koji su osnovnoškolsko obrazovanje završili 1985. godine.

Kako nam je s osmijehom rekao Damir Cvitanović, jedan od inicijatora okupljanja, tim su susretom obilježili 39 godina otkako su, završivši osmi razred tadašnje OŠ "Stjepan Supanc", krenuli različitim putevima koji su ih odveli na sve strane svijeta.

- Vukovarska je sudbina svima znana, a učenici iz toga razreda danas žive diljem Hrvatske i u brojnim drugim državama. Uloženo je puno napora kako bi nas se što više okupilo u gradu u kojem smo proveli djetinjstvo - rekao je Cvitanović.

Susretu je nazočilo 17 bivših učenika, no istodobno su imali online kontakt s još petero njih koji nisu mogli doći, a trenutačno žive u Kanadi, SAD-u i Srbiji. U školske su klupe ponovno na sat razrednika sjeli oni koji žive u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji i Španjolskoj.

Generacija učenika 70./71. bivše OŠ Stjepan Supanc Vukovar

Jelena Miškić

- Imali smo odličnog razrednika od petog do osmog razreda, Đuru Miškića, s kojim smo sjeli u jednu učionicu i on nas je prozivao po abecedi. Svatko je rekao nešto o sebi, Miškić je u improvizirani dnevnik upisao kratke crtice o svakomu od nas kako bismo na nekom susretu vidjeli što se promijenilo u životu svakog pojedinca - naveo.

Uslijedio je odlazak na ručak i druženje do kasnih sati, a tek nakon što su napustili školsku zgradu shvatili su kako su obišli sve osim školskog dvorišta.

- Vladala je velika euforija, čovjek ne zna s kim bi se prije pozdravio i popričao. Uz puno emocija i podataka i u veseloj atmosferi zaboravili smo otići u dvorište, u kojem smo kao djeca proveli niz predivnih sati - ispričao nam je Cvitanović.

Ustupljena

Mnogi od njih vidjeli su se prvi put nakon više od tri desetljeća. Svatko je bio u kontaktu s nekim bar preko društvenih mreža, neki su se družili u manjim skupinama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Proljetos ih se nekoliko našlo na veselom sastanku u Londonu, a potom su se kontakti intenzivirali i cijeli je razred umrežen u online grupi, pa se rodila ideja kako bi se mogli sastati u Vukovaru.

- Dok smo obilazili školu, komentirali smo kako nam sve izgleda nekako malo, i učionice, i hodnici, i hol na ulazu. Imali smo osjećaj kao da smo prije bili patuljci, a danas smo divovi i svi smo se tomu čudili - naglasio je Cvitanović, koji je nakon završetka druženja razrednika automobilom odvezao kući.

Đuro Miškić, razrednik generacije 70./71. tadašnje OŠ Stjepan Supanc u Vukovaru, današnje OŠ Antuna Bauera

Ustupljena

Idućeg je jutra njegova kći Jelena Miškić na Facebooku prenijela svima očevu zahvalu, a riječi koje im je odaslao kazuju kako su položili najvažnije životne ispite.

“Hvala od srca na sjećanju, što njegujete prijateljstva i vrijeme kada smo bili sretni. U vjeri kako ste se ostvarili kao ljudi i profesionalci, kao roditelji, kao kvalitetni sudionici društva i zajednica kojima pripadate, ponosan sam na sve vas, jer svatko od vas je jedan dio slagalice koju zovemo život", poručio je Miškić.