Nezapamćena suša: Soja spržena, umjesto slatkog korijena - rupa
Kelić je zabrinut hoće li uspjeti HIŠ-u platiti repromaterijal koji je preuzeo
MARINCI/TOVARNIK
Ovogodišnja nezapamćena suša, što je tema kojoj se neprestance vraća, nanijela je velike štete poljoprivrednicima u Slavoniji. Kiše nije bilo gotovo dva mjeseca, a sve to vrijeme temperatura se dizala i do 40 stupnjeva, što jednostavno nije omogućilo biljkama normalan razvoj, već su bez dovoljno vlage "umirale". Ratari će, procjenjuju stručnjaci, ove godine imati znatno umanjen prinos, ponegdje i u nekim kulturama i 30 posto niži od uobičajenih.
Najteže su stradali kukuruz, suncokret, soja i šećerna repa, pa Ivo Kelić, uspješni ratar iz Marinaca, u Općini Nuštar, koji obrađuje 400 hektara plodne slavonsko-srijemske zemlje, od čega je 126 hektara pod šećernom repom, kaže da je ovo što se događa posljednja dva mjeseca na slavonskim poljima katastrofa.
- Na 80 hektara uopće nema repe, nestala je, korijen nije imao vode da bi se razvijao i jednostavno je nestao, ostala je samo rupa na mjestu gdje je trebao biti korijen, a i list je osušen. Tako što nisam nikada vidio... Prije dvije godine je također bila velika suša, ali nisu bile ovolike štete. Kada je bila rodna godina, ubirao sam 70 do 80 tona po hektaru, neki i po 100 tona, a ove godine ću biti sretan ako bude tri tone... Užas... Pričaju mi kolege ratari iz Tovarnika kako razmišljaju hoće li uopće vaditi repu kada je više nema nego što je ima, a pitanje je hoće li uopće biti u našem kraju kampanje šećerne repe - kaže Ivo Kelić, koji je gotovo cijeli život u poljoprivredi.
Kao dijete pomagao je roditeljima na imanju od osam hektara, koliko je u socijalizmu mogao obrađivati seljak, a naslijedit će ga sin i unuk. Svoj OPG ima od 2009. godine, kada se umirovio kao profesionalni vojnik. Kelić je poznat u marinačkom i vukovarskom kraju kraju po tome što je sam, koristeći svoje ratno iskustvo, razminirao 250 hektara zemljišta, od kojih dio danas koristi vukovarski VUPIK, kao i po prvim fotografijama snimljenima u okupiranom Vukovaru, gdje je dospio maskiran u odoru UNTAES-a i strahovao hoće li ga prepoznati netko s druge strane.
Kelić je zabrinut hoće li sa skromnom dobiti od ovogodišnjeg uroda šećerne repe uspjeti Hrvatskoj industriji šećera platiti repromaterijal koji je kao ugovoreni kooperant preuzeo.
Zabrinut je i Marko Grgić, ratar iz Tovarnika, koji obrađuje 120 hektara i kojemu je suša uništila soju na 20 hektara i šećernu repu na 16 hektara.
- Ove ću godine biti sretan ako ovršim 300 kilograma soje, a nekada sam vršio i po 400 tona po hektaru. Razmišljam isplati li mi se uopće vaditi šećernu repu i vršiti soju jer već sad vidim da je prinos nikakav. Teška su vremena za poljoprivrednike zbog vremenskih prilika, a mi smo o njima ovisni. Evo, ja mlad čovjek ne mogu za obitelj, svoju djecu, osigurati pristojan život iako obrađujem 120 hektara... Zar je rješenje da odem u Njemačku? - kaže Grgić, ali se nada, kao i njegov kolega iz Marinaca Ivo Kelić, kako će novi ministar poljoprivrede Josip Dabro pronaći rješenje za boljitak hrvatskog sela i seljaka, o čemu će s njim razgovarati ovih dana tijekom najavljenog posjeta Tovarniku. n