U II. svjetskom ratu u Đakovštini 6000 žrtava - 10 % stanovništva
U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osječko-baranjske županije organiziralo je u petak u Đakovu, kod spomenika Glava koja tone, komemoraciju, položivši cvijeće i zapalivši svijeće u sjećanje na žrtve nacizma, komunizma i fašizma.
Istraživač komunističkih zločina Pero Šola, koji ne istražuje samo arhive po RH, nego i u Srbiji te BiH, ispred organizatora je podsjetio da je inicijativa za obilježavanje ovoga dana pokrenuta 2008. u Češkoj koja dijeli sličnu sudbinu s RH u vremenu 1941. – 1945.
– No, njihovo je stradanje znatno manje od našeg. U svom radu mi smo se bavili istraživanjem žrtava i popisom. Najviše žrtava u II. svj. ratu bilo je u Hrvatskoj i BiH, jer su se ovdje odvijale mnoge bitke i pobune, rekao je Šola.
Potkrijepio je da je na prostoru Đakovštine u to vrijeme živjelo oko 60.000 stanovnika, a ukupni broj žrtava je oko 6.000, 10 % od ukupnog broja što je, dodao je, iznad europskog prosjeka.
- Razlog tome je jer su ovdje postojale sve tri totalitarne ideologije, nacizam, komunizam i fašizam. Najviše žrtava ovdje je bilo od strane komunizma. Spomenik Glava koja tone zbog toga je ovdje podignut jer je nedaleko odavde masovna grobnica s oko 100 ljudi koje su partizani pobili kad su ušli u Đakovo, a ušli su 17. travnja 1945., kazao je Šola, dodavši kako je to samo dio žrtava stradalih na području Đakovštine u totalitarnim režimima - tu je oko 2100 žrtava fašizma, odnosno 1700 civila i 400 vojnika, te tisuće žrtava komunizma, među kojima su i oni što su odvedeni na đakovački križni put - put Ruševa, u kojem je masovna grobnica.
Počast žrtvama odao je i gradonačelnik i saborski zastupnik HDZ-a Marin Mandarić. Zahvalio je HDPZ-u što svake godine obilježava ovaj dan.
-Svaka žrtva koja je pala od ruke fašizma, nacizma i komunizma jednako je nesretna žrtva, rekao je Mandarić.
Prigodnu molitvu kod spomenika Glava koja tone izrekao je vlč. Stjepan Maroslavac.
Komemoracija je održana i na groblju u Krndiji, za 350 Folksdojčera, njemačku zajednicu za koju je to selo krajem II. svj. rata od strane partizanskih vlasti bilo pretvoreno u logor.