BILJE

Zajednica povratnika OBŽ-a obilježila je u petak, 23. kolovoza, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma te završetak egzodusa nesrpskog stanovništva Baranje, koje je iz njihovih domova protjerao komunistički režim potpomognut tzv. Jugoslavenskom armijom i srpskim rezervistima. Ujedno su sa sudionicima ratnih događanja u obrani Baranje i Bilja, među kojima je bio i sadašnji načelnik Općine Bilje Željko Cickaj, odali, kod spomen-obilježja i križa na Biljskoj cesti na sjevernom ulazu u Osijek, počast civilnim žrtvama ubijenim u vrijeme privremene okupacije Baranje, kojih, kako navodi Branko Pek, predsjednik ZP-a OBŽ-a, po nekim procjenama ima više od 200.

- Najteže je čovjeku kada izgubi dom, posebice kada ga izgubi silom. To se dogodilo Baranjcima na današnji dan prije 33 godine, kada su JA i četnici izvršili pritisak na ljude kakav se nije mogao izdržati, pa su morali otići u progonstvo koje je trajalo sve do 1998., kada je završila mirna reintegracija - kazao je Pek.

CIlj im je potaknuti općine i Grad Beli Manastir da preuzmu obvezu da se obilježi dostojno, spomen-obilježjem, to mjesto, mjesto odlaska u progonstvo, ali i da se napravi spomen-ploča s imenima ljudi koji su bez ikakvog razloga ubijeni.

- To je najmanje što mi živi možemo napraviti za te ljude, za koje ne znamo točan broj i ne znamo imena. Inače, u obnovu svih područja RH je uložila, bez ikakvih donacija, prema službenim podatcima 43 milijarde kuna. U Baranji nije bilo zapravo puno ratnih šteta jer nije bilo posebnih ratnih događanja - kazao je Pek.

ustupljena

U obiježavanje se uključila i Udruga dragovoljaca veterana Darde, a voditelj Patris Miljak kazao je da je nastala od prognanika koji su se pretvorili u vojnike i policajce u vrijeme obrane.

- Iz Kozarca sam, bio sam u svojoj kući tada, branili smo svoje selo, bili smo po stražama, a onda smo se povlačili za Osijek, gdje su se, kako se moglo, formirale postrojbe. Snašli smo se, makar smo bili obični radnici, zemljoradnici, pretvoreni smo u vojnike i branili svoju domovinu - veli Miljak.

- Kolovoz nas vraća u stare dane, emocije naviru. To su najteži trenutci nas Baranjaca, 23. kolovoza najveći je dio bio okupiran, ostalo je samo Bilje koje nije bilo okupirano, a bliži nam se i ta obljetnica, 3. rujna. Preživjeli smo tragediju i stradanje, proživljavamo to ponovno kada pričamo o tome. Pitamo se je li moglo drukčije, ali izgleda nije, morali smo napustiti sve ono što smo stekli u životu, a progonstvo provesti u Osijeku, tko je kako i gdje mogao. Osječani su nam pružili utočište i jako smo se povezali, dali smo doprinos u obrani Osijeka i ove bojišnice. Dobro je da se nalazimo i ne zaboravljamo što nam se dogodilo, ali ne zbog mržnje, jer ona nikome ne treba i samo nam šteti, već da se više ne ponovi. Ne treba ni zaboraviti ni oprostiti jer je nakon 33 godine još puno toga nedefinirano i puno zla nije kažnjeno - kazao je Cickaj.