USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
21.8.2024., 07:10
NEMA DVOJBE: DUŠA JE I SRCE SVOJIH ČAČINACA

Božidara Smokrovića svi svatovi žele za barjaktara

Božidar trči i vozi bicikl na memorijalima, daruje krv, vatrogasac je i navijač

ČAČINCI

Božidar Smokrović, ponašanjem skroman, a djelima velik, svojom osobnošću, optimizmom i aktivnostima odražava i duh Čačinaca, u kojima živi i radi. Božidar ima puno uloga u svojemu selu, a jedna je posebno zanimljiva. Naime, kad god su svatovi u Čačincima, svaka obitelj za barjaktara zove Božidara - postao je poznat po tome, gotovo profesionalac. Kako sam kaže, njegova ''barjaktarska karijera'' počela je prije nešto više od 15 godina.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Rođen za barjaktara

- Ženio mi se tada jedan prijatelj i pitao me da budem barjaktar kod njega u svatovima. Do tada to nikada nisam radio, a baš mi je predstavljalo izazov i odmah sam pristao. Dao sam sve od sebe i, kako su rekli, sve odradio vrhunski, dobio niz pohvala i tako je krenulo – priča Božidar, koji je nakon toga postao neizostavan barjaktar u gotovo svim čačinačkim svatovima. Kako kaže, ta uloga ne podrazumijeva samo mahanje zastavom.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Koji god moj prijatelj se ženio, ja sam bio barjaktar, svi su baš mene zvali, što mi je posebna čast. Ispalo je to nekako kao što ljudi za svatove zovu čauša ili fotografa, ali ja to radim s guštom, svojim prijateljima, i svi se dobro zabavimo. Prošao sam niz svatova u ulozi barjaktara i po meni barjaktar mora bit' za to, jednostavno moraš bit' rođen za to i gotovo. Ipak nosiš sveti hrvatski barjak i moraš s jedne strane biti dostojanstven, a s druge veseo i povlačiti atmosferu cijelih svatova za sobom – kaže popularni Božo.

Bez hrvatske zastave ne ide nikamo, naglašava kako mu je uvijek "u srcu i u rukama", a tako je i počeo još jedan, poseban dio njegova života - memorijalna trčanja i vožnje bicikla za hrvatske branitelje i domovinske obljetnice.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

U čast ocu

- Trčanje i vožnja biciklom za branitelje i domovinu u memorijalnom tonu počeli su prije sedam godina kada sam otrčao jednu memorijalnu utrku i tako sam se zaljubio u trčanje i nastavio dalje. Uz trčanje počeo sam i voziti bicikl na memorijalnim vožnjama, a najveći razlog zbog čega trčim i vozim jest što je moj pokojni tata bio branitelj i uvijek ću trčati i voziti za branitelje koliko god budem mogao, jer to je moje "hvala" ocu i svim hrvatskim braniteljima za slobodnu Hrvatsku – kaže Božidar.

Od samog početka član je ekipe hodača u Memorijalnoj hodnji ''Stopama Željka Majora'' i kako drukčije nego uvijek onaj koji nosi hrvatsku zastavu. Vozi bicikl u memorijalnoj vožnji ''Orahovica - Vukovar'' i sudjeluje na mnogim drugim memorijalima po cijeloj Hrvatskoj. Dvije godine bio je i član poznatih županijskih maratonaca Glasnika istine, a danas je u našičkom URT NEXE teamu.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Sada već dvije godine trčim za URT Nexe team, i memorijalne i ostale utrke. Ušao sam nekako u sve to i sada su mi trčanje i vožnja biciklom postali svakodnevica. Kada nema utrka, sam odradim određene dionice, stavim hrvatsku zastavu na bicikl i s osmijehom odradim svoje, to me baš činim sretnim i daje energiju za dalje – kaže.

Čačinački alkosi

Božidar je ove godine za Dan Općine Čačinci dobio i općinsku plaketu za humanitarni rad i promociju, na što je posebno ponosan.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

- Ponosan sam na to što su mi ovu nagradu dali moji Čačinčani i moj načelnik Alen Jurenac. Hvala im na tome od srca, a ja ću se i dalje truditi opravdati tu nagradu i promicati općinu gdje i koliko mogu – iskren je Božidar, kojem su, osim domovine i branitelja, posebno u srcu njegovi Čačinci. Od samog je osnivanja u navijačkoj skupini Čačinački alkosi i danas redovito bodri sve čačinačke sportske klubove.

“Da nema Bože, ne bi bilo ni Čačinaca”

K svemu, Božidar je vatrogasac operativac, odaziva se na svaku intervenciju, dobrovoljni je davatelj krvi, među prvima se odazvao na akciju za uzimanje uzoraka za tipizaciju Zaklade “Ana Rukavina” koju su organizirali Čačinački alkosi.

Božidar Smokrović je jednostavno zaštitni znak Čačinaca, a možda ga je u nekoliko riječi najbolje opisao zapovjednik DVD-a Čačinci Siniša Ileš.

- Mislim da nema Bože, ne bi bilo ni Čačinaca. On je jednostavno čovjek za sve, velika duša i srce našeg mjesta – kazao je Ileš.

- Moja velika ljubav moji su Čačinci, u Čačinačkim alkosima sam od početka djelovanja, od 1996 godine. I danas se skupimo i odemo navijati, a najbolje nam je kad se igra neki derbi, onda se skupimo, ispečemo nešto, popijemo i odemo dolje u našu Rupu, dobro podmazujemo grlo i navijamo. Od malih nogu sam u NK-u Mladost, kao pionir sam trenirao nogomet i jednostavno - to je ljubav prema tom klubu i Čačincima, a naravno, uvijek se rado sjetim i ludih atmosfera na utakmicama košarkaša Mladosti, jer smo uz njih bili u svim njihovim uspjesima – kaže Božo.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA