“Hodočašće u Aljmaš. Već ranim jutrom počeli su naši Osječani, koji na kolima, a koji na vlakovima odlaziti u Aljmaš na proštenje. Dan prije stigle su obe procesije; gornjogradska i dolnjogradska pod svojim zastavama, a kad su jučer odlazile doma ispratio ih je domaći župnik vlč. g. Šulc. Veliku službu božju odslužio je presvj. g. protonotar i dekan Horvat, a asistirali su mu domaći g. župnik i kateheta g. Fury. Misa je bila cum Sanctissimo. Na koru s upjevale domaće seoske djevojke, ali tako skladno, tako umilno, da ih je upravo bilo milota slušati. (...) Iza svečane službe božje razišao se sviet budi po gostionama da založi, ili je sjeo u gustu hladovinu, da dočeka večernjicu i dolazak ladja. Troje imamo pohvaliti. Vrlo je valjana župnikova uredba, da se u crkvi ne pale svieće, čime je nestalo udomaćene zagušljivosti. Krasan je na velikom oltaru oltarnik izvezen po narodnim motivima, a izradila ga je gospođica Milica Bendeković iz Nove Kapele (...) Uzradovalo nas je što nije bilo izpred crkvenih vrata one stiske i dreke raznih prosjaka. Čast dobrim dušama, koje ih nadjeljuju, ali je dovoljno da se postave iza crkvene ograde. (...) Bilo je već 8 sati, kad se parobrod 'Salzach' krenuo za Osiek. No za čas morao se je vratiti nazad, jer je nadišla još stotina novih putnika. Kad nas u Osijeku pobrojaše, bilo nas je svem 683 osobe. Dakle je potrebno, da se za malu Gospojnu pripremi još jedna ladja, a na tom ćemo poraditi." (Izvor: Narodna obrana, 16. kolovoza 1909./Muzej Slavonije)