“Neka budemo i zadnje, ali smo hrabre i uporne”
Ima ih 20-ak, od 22 do 67 godina, lađa im je od slavonskog hrasta, a logo neobičan
VINKOVCI
Atrakcija su na Bosutu usred Vinkovaca, ima ih 20-ak, u dobi su od 22 pa do 67 godina, hrabre su i uporne - one su "Vinkovačke veslačice", kako, naime, nosi naziv udruge što su je formirale u siječnju prošle, 2023. godine. Njihova je, od slavonske hrastovine novonapravljena lađa "Noa" prije nekoliko mjeseci porinuta u vode Bosuta, vježbaju svaki drugi dan i upravo se "marljivo, no lagano" spremaju za svoj - prvi maraton lađa(rica) na Neretvi.
- Okupile su se žene koje vole vodu i taj oblik rekreacije na otvorenom. Jer, to se mora voljeti. Ima nas podosta i u godinama, ali imamo snage i volje, zdrav duh. I volimo taj naš lijepi Bosut, makar i drezgav. Pričamo, družimo se, lagano vježbamo, a bude i žešćih napora jer svaki početak je težak - reći će predsjednica udruge, 65-godišnja Jadranka Pažin, ujedno i kapetanica ekipe, "jer nisu imale koga", kazuje u šali i dodaje kako je, pak, imala nekog iskustva jer je 15-ak godina rekreativno po Bosutu veslala minikajak.
Pažin je i kormilar lađe u kojoj, objasnit će, vesla 5 žena lijevo i 5 desno, a još je jedna u rezervi. Doći do vlastite lađe nije im, pak, bilo lako, no našla se "dobra duša" u Otoku, vični majstor Josip Maršić, koji je sa sinom Tomislavom napravio lađu dugu oko 6,5 metara poklonivši im "svoj rad", od hrasta što ga je udruzi donirala vinkovačka "Spačva". Veslačice su, dakako, zahvalne, a lađa je, kada ne treniraju, "parkirana" na pristaništu s desne strane mosta preko Bosuta u centru grada, gdje imaju i prostor za spremanje opreme. Riječi hvale imaju i za svog poznatog sugrađanina, strip-umjetnika Dubravka Matakovića koji je autor vrlo zanimljivog i smiješnog loga udruge (na poklon), na zastavi. Podršku, kažu, imaju i od Grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije.
Iako su po stažu mlada udruga, sudjelovale su krajem lipnja u utrci čamaca na 14. Bosutskim danima, među 8 muških i 2 ženske ekipe. - Veslale su četiri veslačice, i to je za nas teže i drukčije veslanje od našeg s kormilarem. Redni broj nam je bio 7 i stigle smo 7. na cilj. Kažu oni koji znaju, a i mi znamo, da bi stigle treće samo da se nismo zabile u obalu... - veselo prepričava predsjednica "Vinkovačkih veslačica" dodajući još jedan zanimljiv detalj. - Nagradu za prvo mjesto, a to je bio kulen, svi su sudionici zajedno podijelili! - kazuje.
No prvo natjecanje ekipe Vinkovčanki, “jer njihovim venama teče i natjecateljska krv”, bio je samo dan ranije Kup Borovik, na jezeru kod Đakova. - Sedam ženskih ekipa, staza duga oko 5300 metara, i previše za nas koje smo samo jedan mjesec u našoj lađi veslale po našem drezgavom Bosutu. Hrabrost ili ludost? - komentirat će danas Jadranka Pažin. - Stigle smo, naravno, posljednje! Pobjednice su veslale stazu 29,50 minuta, a mi 34,50. Ipak, bile smo presretne. Zbog našeg rada i truda - dodaje. Ovih se, međutim, dana pripremaju za odlazak u Metković, na uzbudljivo i naporno natjecanje pa se nadaju da će Vinkovčani navijati za njih. - Danima smo na Bosutu, ozbiljno se pripremamo za Neretvu. Znamo da ćemo doći posljednje, ali nema veze, ipak smo se hrabro upustile u to - šaljivo će Pažin, dok uoči puta 6. kolovoza, govori kako će dva dana poslije na stazi dugoj 10 kilometara od Metkovića do Opuzena startati 16 ženskih ekipa. Svim ekipama tog XI. Maratona lađarica, među kojima su i MUP Lađarice u plavom, veslačice iz Siska, Bjelovara, Zagreba, pa UL Metkovke, žene iz Opuzena..., poručit će Vinkovčanke neka im je sretno. Inače, rekord staze je 50 minuta i 33 sekunde. Za kraj će “Vinkovačke veslačice” pozvati sve djevojke, žene, majke, bake... da im se pridruže na lađi ako su “željne promjene u životu, adrenalina, druženja, veslanja, natjecanja”.