Stari grad bit će konzerviran i spašen od daljnjeg propadanja
S utvrde iz 15. st. pogled i na Šetnicu šarengradskih frajli
O revitalizaciji Starog grada stanovnici optimistično kažu: “Važno da je krenulo!”
ŠARENGRAD
Inicijativa je iz Šarengrada pokrenuta još 1997. godine da bi koje desetljeće kasnije počeli i prvi koraci ka konačnom cilju sanacije i revitalizacije tamošnje (zaboravljene) atrakcije - srednjovjekovne utvrde Stari grad iznad sela i obale Dunava, pa tako sada na ruševnom zdanju stoji oznaka Ministarstva kulture RH o zaštićenoj baštini. Konkretno, obavljena su i istraživanja, radi se na izradi projektne dokumentacije, gradit će se pristupna cesta.... Ostatci utvrde, što ju je ban Ivan Morovićki gradio 1420. godine, bit će konzervirani, okoliš uređen. Koliko će cijela ta priča u konačnici biti financijski teška nije zasad precizirano, no bit će riječ, bez sumnje, o višemilijunskom iznosu. Nije u ovom trenutku poznata ni dinamika kojom će se radovi odvijati, ali stanovnici Šarengrada redom o tome imaju isto mišljenje: "Važno je da je krenulo!"
S vrha šarengradskih zidina se pak, godinama unazad, također na lokalnu inicijativu, vijori hrvatski stijeg, pa je, prolazeći državnom cestom D2 od Vukovara prema Iloku, teško ne zamijetiti taj prizor što čini i jednu od vizualnih odrednica Šarengrada. Unatoč dugotrajnom putu od ideje do realizacije, u Šarengradu su, kažu, optimistični.
- Vjerujemo da će se projekt izgurati do kraja - govori predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Pero Ćorić te spominje podršku i resornog ministarstva i Grada Iloka iako će priznati i da je zapelo s I. fazom, gradnjom 400-tinjak metara prilazne ceste Starom gradu, zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa glede trase puta. Prilaz će, inače, biti na ulazu u Šarengrad, prije spuštanja cestom od Vukovara. Ono što se sada zna, prije kompletiranja projektne dokumentacije, jest i da će biti napravljen mostić preko širokog jarka, tzv. zaštitnih opkopa, a u završnici se planira i osvjetljavanje Starog grada iako su Šarengrađani već prije, no iz daljega, postavili reflektor kako bi utvrda bila vidljiva i noću. Valja reći i da je utvrda stoljećima bivala zapuštena, dijelovi su obrambenog zida davno nestali, neki erozijom obale završili u Dunavu.
- Utvrda je i naš vidikovac, s kojeg pogled pada s jedne strane od Šarengrada i Iloka preko Dunava sve do Vojvodine, a s druge do Vukovara i njegova simbola, Vodotornja. Koliko je to važno nama koji tu živimo toliko je adaptacija Starog grada i u interesu turizma, jer se u tom smjeru i želimo razvijati - napomenut će Ćorić.
Zanimljivost za posjetitelje toga malog mjesta tik uz Dunav pritom je i pogled na Šetnicu šarengradskih frajli što se protegnula oko kilometar uz rijeku, i pruža užitak u okružju, i s rasvjetom u večernjim satima, i mogućnost okrjepe u obližnjem vinskom podrumu. Uzgred, selom kruži priča i da naziv "frajle" nije isprva baš naišao na oduševljenje svih mještana (mještanki), no uporište je nađeno u objašnjenju kako su 50-ih godina prošlog stoljeća istim potezom uz Dunav, u tadašnjoj varoši, šetale gospođe pokazujući nove, moderne haljine...
A za domaće i goste uredili su u Šarengradu i kupalište na Dunavu. Plaža sa suncobranima, toboganima za djecu, igralištem za odbojku na pijesku, prilazom za čamce... u ovim vrućim ljetnim danima privlači kupače i izletnike ne samo iz Šarengrada već i obližnjih mjesta. A upravo danas Hrvatske vode kreću u projekt uređenja tzv. Jezerca u Osječkoj ulici što je preko potoka Dobra voda povezano s Dunavom, i nasred kojeg je otočić gdje se legu divlje patke, a koji će iznova i poribiti. U Šarengradu znaju naime, reći kako su iznimno ekološki osviješteni, pa se, primjerice, redovitim akcijama košnje nemalih površina u selu i oko njega odazove i 20-ak mještana, uz pomoć iločkog komunalnog poduzeća, a rad pod vrelim suncem obično "začine" i druženjem uz kuhanje fiša.
- Gosti nam ostanu u čudu, sve uredno i pokošeno, nigdje ni papirića - zaključuje Ćorić.
