BELI MANASTIR

Šarene kućice, drveće, cvjetovi, sunce… motivi su koji krase žardinijere u blizini malog, ali iznimno posjećenog dječjeg igrališta u belomanastirskoj Stepinčevoj ulici.

Djelo je to Biljane Smolčić, koja je prošle godine čeminačku adresu zamijenila onom u Belom Manastiru.

Angažirao ju Grad

- Posao još uvijek nije gotov, ali bit će vrlo brzo - ''brani'' se Biljana s osmijehom na licu, napominjući kako je imala nekih zdravstvenih problema, pa četiri tamošnje žardinijere još uvijek nisu u potpunosti oslikane. No, dodaje, vrlo brzo će nastaviti njihovo oslikavanje kako bi djeci, njihovim roditeljima, bakama i djedama te ostalim slučajnim prolaznicima bilo ugodnije.

Cijela je priča počela još prošle godine, kada ju je Grad angažirao za taj posao. Nastavlja kako su u Gradu imali želju da obične, tmurne, sive žardinijere budu "veselije".

- Izradila sam nekoliko skica i poslala ih na uvid. Svidjele su im se šarene kućice i koloritet, što je prilično veselo za dječji parkić. Eksperimentirala sam, onako, iz glave, promatrajući pritom i slike na internetu kako bih ubacila još poneki detalj. Dosad sam sudjelovala na stotinjak likovnih kolonija, radila na izradi murala u Osijeku na Vijencu Ivana Meštrovića, na zgradi čija su pročelja bila poprilično išarana i slično, ali su mi belomanastirske žardinijere bile svojevrsni izazov - priča Biljana, nastavljajući kako su joj motivi na žardinijerama posebno bliski jer voli prirodu i šarenilo. Dodaje kako time zapravo iskazuje i svoju osobnost. Za oslikavanje koristi akrilne boje, koje su se pokazale prilično izdržljivima.

U Stepinčevu je, zbog velikih vrućina, dolazila u poslijepodnevnim satima i tamo boravila do ''prvih komaraca''. Za oslikavanje jedne strane potrebna su joj bila dva-tri dana. Radeći tamo, upoznala je djecu i njihove ''čuvare'', kojima poručuje da će ovih dana druženja postati intenzivnija kako bi završila sve ono što je planirano. Postoji mogućnost, dodaje, da na kojoj žardinijeri završe i likovi djece koja se igraju u njihovoj blizini. Kao i poneki kućni ljubimac.

Zid kod stadiona

Vrlo brzo na red bi trebao doći i novi Biljanin ''gradski angažman''. Riječ je o preostalom (starom) zidu kod novog Gradskog stadiona. U planu je, naime, njegovo bojenje u bijelu boju i oslikavanje sportskim motivima. Osim obližnjih stabala, zid je jedino što je preostalo od nekadašnjeg Sportskog parka, koji je sada u potpunosti promijenio izgled.

Biljana je, inače, od malih nogu zaljubljena u umjetnost. Stoga je nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja odlučila upisati Likovnu akademiju, ali, na žalost, nije prošla. Kao alternativu, iako ne baš toliko srodnu, budući da se nije zamišljala bez završenog fakulteta, odlučila se za kulturni menadžment. Završila je prvu godinu, nakon čega je teško oboljela, a život joj je visio o koncu. Dijagnosticiran joj je galopirajući tumor na hipofizi, a operacija je bila moguća samo na njemačkoj klinici u gradu Erlangenu. Godinama je patila od nesnosnih glavobolja, a desno joj je oko bilo potpuno zatvoreno.

- Dio tumora još uvijek postoji, ali je u remisiji. Glavobolje imam rijetko, i to mi je najvažnije - kaže ta zaljubljenica u umjetnost, pozivajući nas na novi susret nakon završetka radova u Stepinčevoj. n