CRKVARI

Mnoga slavonska dvorišta imaju svoju priču pa tako i ono Ivice Brabeca (72) iz Crkvara. Naime, Ivica je godinama u staroj kaci, po "šupama", štaglju i u drugim dvorišnim prostorijama čuvao mnoštvo starina koje su ostavština njegovih roditelja i starijih predaka. Tako danas posjeduje prometnu tablicu za prve traktore na ovom području s natpisom ''Orahovica'', stari ribež za repu, spravu koja se koristila za sumporenje vinograda, starinski "veš-lonac", kantu za otakanje vina.

- Imam, na primjer, vagire za zaprežna kola i konje te levču ili lijevču koja je bila sastavni dio zaprežnih kola, montira se na osovine i tako drži ljestve koje se natiču na njih i onda se u njih tovarilo sijeno, djetelina, slama. Zatim imam vodire koji su služili za brus koji je oštrio kose, stari lijevak, i drveni i limeni, staru petrolejsku lampu, stari prepoznatljivi slavonski "kredenac", jedini namještaj koji se nekada koristio u kuhinji. Imam i spravu, možda bi to danas bila neka vrsta injekcije, to je bila drvena naprava pomoću kojoj se kravama davalo distole – lijekove – priča nam Brabec i dodaje kako nikako nije želio zapustiti sve te predmete i alate jer mu je to najljepša uspomena prije svega na oca i majku.

- Znate, mi stariji prepuni smo emocija i svaki, i najmanji predmet koji se negdje zametne pa ga poslije pronađeš izmami uspomene i suzu u oko. Tako sam ja pronalazio sve te stvari i odlučio ih pomalo početi skupljati i držati na jednom mjestu – kaže Ivica Brabec. One manje predmete počeo je odlagati u veliku kacu, a one veće u štagalj. I onda je došao na ideju da to pokaže sumještanima - ne kako bi se hvalio ili pravo nekakav muzej, nego samo kako bi se ih stari Crkvarčani prisjetili, a oni mlađi, ako žele doći i vidjeti, nešto i naučili.

- Jedno poslijepodne prije jedno dvije-tri godine razmišljao sam kako bih to i gdje postavio i dosjetio se da uzmem čavle i sve te predmete, alatke i ostalo objesim na pročelje garaže koja se vidi odmah s puta, a drugi dio sam na isti način objesio na stari štagalj. Dugo ja to nisam nikome ni pokazivao, a onda kako tko dođe kod mene, odvedem ga da vidi, i to se prvo rodbini pa onda i prijateljima jako svidjelo – priča nam Ivica. Posebno ljubomorno čuva staru drvenu kutiju za alat pokojnog oca, a lijepa je i priča o starim drvenim "tacnama" i starinskoj "pegli".

- Nekoliko tih drvenih "tacni" i tu "peglu" moja je majka dobila kao poklon kad se udavala, i eto drago mi je da je to sačuvano. Čuvam i tatinu putnu torbu, sjećam se kako je tata u nju stavio malo kruha i slanine i koji luk i put pod noge. Čuvam i tzv. "natkasliće", noćne ormariće mojih roditelja, pa stari radio i ćupove, sve su to moji pokojni roditelji koristili – kaže.

A kao uspomenu čuva i niz starih fotografija na kojima su vidljive neke od tih starih stvari, a posebno je zanimljiva fotografija na kojoj ga majka drži kao bebu pokraj tate i ujaka koji su uz stari stroj koji je vukao vršalicu. Riječ je o preteči traktora, stroju koji je išao na paru i ložio se drvima. Zanimljivo je da su sve te stvari ručni rad, sve su to izradili izučeni majstori iz Ivičinih Crkvara i okolnih mjesta.

- Ove drvene stvari koje imam, među kojima su i grablje i vile, radio je naš stolar bajica Horvatin iz Crkvara, tako smo ga zvali, a limene majstor limar Mato Kruljac iz Orahovice. Mi smo kao malo selo nekada imali majstora kakvih je rijetko tko imao, imali smo kovača Viktora Galija, dva mlina, stolara i mnoga druge zanate – prisjeća se taj čuvar starina koji bi sve što ima rado ustupio za seoski muzej, za koji je dosada bilo mnogo inicijativa KUD-a Crkvari i njegova počasnog predsjednika Stanka Jovića.

- Pričalo se kako će naš KUD pokrenuti nešto za taj muzej, zasad od toga nije bilo ništa, ali ako se ipak odluče, ja ću rado dati ove stvari. Imamo taj stari mlin u srcu sela koji još može biti i u funkciji, pa možda bi se u njegovoj unutrašnjosti mogao smjestiti mali muzej. Želja mi je da to ostane u mojim Crkvarima, koji su idealno mjesto baš za takve muzeje, stare Slavonije – zaključuje Ivica Brabec.